Najvjerovatnije ne postoji industrija u kojoj se toliko štuje i nanovo reproducira staro kao u svijetu video igara. Razlog je jednostavan: retro najčešće znači dobro i vraćamo se unazad zarad različitih vrijednosti: izučavamo historiju, analiziramo osnovne mehanike koje su u jednom trenutku bile revolucionarne i ono najvažnije – osjećamo i pristupamo direktno, u slučaju simulacija najbliže samom izvorniku.
Bandai Namco Entertainment nije novi igrač na polju reizdavanja starih hitova. Dvije kompanije koje su se slile u jednu 2005. godine sada već decenijama objavljuju svoje originalne arkadne naslove za različite sisteme. Najnovija serija emulacija originala objavljena je za konzole i PC pod nazivom Arcade Game Series u aprilu ove godine. Nametnulo se kao logično da o četiri igre iz ove serije pišem u jednom članku jer novi portovi dijele iste vrijednosti, ali i mane.
U najnovijoj kolekciji klasika našli su se Pac-Man, Ms. Pac-Man, Dig Dug i Galaga. Igre sam igrao na PC-ju putem Steama, a evropska cijena u drugoj zoni u koju spada i Bosna i Hercegovina je 3,99 € po pojedinačnom naslovu ili 7,99 € za kolekciju koja uključuje Pac-Man, Dig Dug i Galagu, ali ne i Ms. Pac-Man. Čudna odluka izdavača.
Prvo što ćete primijetiti u ovoj kolekciji je odista velik prostor koji igre zauzimaju. Svaka je teška oko 800 MB, što se suštinski ne može opravdati na drugi način već neobzirnošću razvojnog tima. Veličina po igri je svakako trebala biti manja. Da je za četiri igre traženo 800 MB, to bi već imalo smisla.
Bez dileme, u pitanju su apsolutni klasici Namcovog stvaralaštva. Pac-Man je prerastao status lika i igre te se pretvorio u zvijezdu koju stoljeća proizvodnje igara neće moći ugasiti. Za one koji čudom ne znaju o čemu se radi, krećete se kroz 2D labirint. Vaš cilj je pobjeći duhovima koji vas prate i skupiti sve bombone na nivou. Kada pojedete veću bombonu, imate nekoliko sekundi da pojedete duhove koji onda bježe od vas. Iz nivoa u nivo igra postaje sve teža, a duhovi koji se ponašaju različito postaju još brži i nepredvidljiviji. Jednostavna pravila, poprilična težina igre (ne zaboravimo da je igra bila prvenstveno distribuisana na aparatima koje su napajale kovanice) i osjećaji napetosti i zadovoljstva pri pokušaju i uspješnom obaranju vlastitog hi-scorea, sve ovo Pac-Man čini jednom od najboljih igara svih vremena.
Ms. Pac-Man se bez problema može nazvati najpoznatijim igraćim klonom svih vremena. Aparati i igra proizvedeni od strane Midwaya, sjevernoameričkog partnera Namcoa veoma su brzo doživjeli veliku popularnost, pa je Namco Ms. Pac-Man usvojio kao svoj oficijelni naslov. Ova igra je idejno Pac-Man naslov sa nekoliko važnih izmjena po pitanju dizajna nivoa (četiri vrste labirinata osim jednog) i ponašanja neprijatelja.
Galaga je jedan od najpoznatijih fixed shootera (igrači se mogu kretati samo lijevo i desno, ne gore i dolje) svih vremena. Slaveći ove godine svoj trideset i peti rođendan, Galaga bi mnoge mogla podsjetiti na Space Invaders, ali budimo realni, ako zaigrate Space Invaders i Galagu sada, bez obzira što je Space Invaders nekoliko godina stariji, Galaga je naslov superiorniji u svakom pogledu. Ono što je mene dojmilo u svijetu Galage je progresivna težina i obaveza da se planiraju potezi ukoliko želite preživjeti sve raskošnije napade vanzemaljaca iz nivoa u nivo.
Sigurno vam ime Super Design Ending-Man BS-500 AS ne znači ništa, ali ako ste igrač sa područja Bosne i Hercegovine i okolnih zemalja, Terminator konzola vam je obilježila djetinjstvo. Na ovom jeftinom klonu Nintendovog Famicona smještenog u tijelo inspirisano Seginim Mega Driveom našla se i loša kopija Dig Duga koju sam igrao kao lud devedesetih. U Dig Dugu cilj vam je prokopati tunele i uništiti čudovišta svojom pumpom (?!?) ili natjerati ih da vas prate kako bi ih poklopila stijena koja se odvali kada ispod nje prokopate tunel. Još jedna od igara sa izrazito jednostavnim pravilima i zaraznom igrivošću.
Igre imaju originalni zvuk i grafički izgled, a ekran je uokviren slikama sa originalnih arkadnih aparata koje možete mijenjati ili potpuno ugasiti. Emulacija je dobra, fluidna, a prisutni su čak i bugovi, počevši od legendarnog Pac-Manovog “256” buga, pa do manje poznatih bugova u Galagi i Ms. Pac-Man. Vrijedi napomenuti da ovi bugovi ne predstavljaju problem, već historijsku vrijednost. Njihovo prisustvo podiže vrijednost i autentičnost porta.
Igranje uz pomoć kontrolera i tastature je jednako dobro izvedeno, iako se meni čini da sam veću preciznost kontrole postizao uz pomoć strelica nego gljive. Emulacija CRT scan linija i mogućnost podešavanja intenziteta istih omogućavaju vam da zaista zavarate oči i pomislite da igrate originalnu igru na originalnom hardveru. Dodatak leaderboardsa i achievement znački na Steamu je više nego pohvalno jer će vas potjera za najviše bodova konstantno vraćati nazad.
Problema ima nekoliko. Prvi je potpuno odsustvo bilo kakvih grafičkh i zvučnih postavki. Istina je da možete uklanjati okvire oko ekrana za igru i da možete rastezat i skupljati sliku, ali bilo kakvo igranje sa rezolucijama ili detaljima ne postoji. Meni to lično nije smetalo, ali ljudi su različiti, pa je vrijedno napomenuti. Ono što mi jeste zasmetalo je nedostatak dugmadi za prebacivanje igre iz full screena u prozor i obrnuto te izlazak iz igre. Ukoliko ste u prozoru, moći ćete izaći klikom na X ili korištenjem komande ALT+F4. Komanda na tastaturi bit će jedina opcija ukoliko ste u full screen modu, dok ćete isti moći pokrenuti jedino korištenjem tastature i komande ALT+Enter.
Dobro je vidjeti Namcove arkadne naslove na Steamu. Radi se o vrhunskim igrama koje su preživjele test vremena, a danas su okovane u tijelu emulacije koja nije savršena. No ukoliko zanemarite nekoliko uistinu čudnih nedostataka, imat ćete priliku uživate u klasicima u modernom ruhu.
Arcade Game Series sam igrao na Steamu. Ms. Pac-Man se prodaje odvojeno. Zahvaljujem se Bandai Namco Europe na ustupljenom primjerku.