alienisolationlogo

Posljednjih nekoliko mjeseci me oficijelno drma Alien manija. Bliski meni znat će za neke od mojih kontroverznih izjava vezanih za Scottovo prvo remek-djelo, ali i određenu količinu (još kontroverznije?) simpatije koju gajim prema Prometheusu kojeg su zdušno popljuvali svi ljubitelji serijala koje poznajem. Svijet Aliena je zanimljiviji nego što se na prvu čini, ali da bi zaista uživali u njemu u potpunosti, dobro je pored filmova odigrati igre, pročitati stripove i knjige. Tako sam ja usred ovog naleta ljubavi ka savršenom organizmu počeo čitati prvi dio nove Alien trilogije, reprizirao Alien filmove i Giftbearer fanedit Prometheusa te zaigrao Alien: Isolation – The Collection.

Ukoliko ste pratili dešavanja u svijetu video igara 2014. godine, nemoguće da ste izbjegli baražnu paljbu hvale na račun novog licenciranog digitalnog Alien naslova. Razlog tome je jednostavan: Alien: Isolation zaslužuje svaki gram pohvala na vlastiti račun i da, ako ste negdje pročitali da je u pitanju horor igra 2014. godine, uzmite tu izjavu kao validnu bez preispitivanja.

Razlog zbog kojeg u ovom trenutku pišem o Alien: Isolationu je reizdanje Feral Interactivea za Mac i Linux platforme. Svi vlasnici Mac i Linux kompjutera 2015. godine upoznat će se sa strahom kroz Alien: Isolation – The Collection koji donosi osnovnu igru, ali i sve dosad izdane DLC materijale. Potpuni paket i pedantno urađen port ovog AAA naslova sigurno će značiti mnogo Mac i Linux ljubiteljima ksenomorfa.

Petnaest godina nakon tragičnih dešavanja na Nostromu, Amanda Ripley, kćerka GOSPOĐE Ellen Ripley dobiva priliku otkriti ili barem donekle proniknuti u tajnu dešavanja na Nostromu i nestanka njene majke. Sve što treba uraditi je posjetiti svemirsku stanicu Sevastopol i pokupiti crnu kutiju sa Nostroma u kojoj su zaključane tajne tog broda. Put finansira Weyland-Yutani te je pametnom i to dosta da zna kako će sve krenuti u lošem smjeru. Nakon grubog slijetanja na Sevastopol, Amanda veoma brzo utvrdi da je stanica u stanju potpunog raspada. Depresivno prazna, hodnici i zidovi ispisani grafitima svjedoče raspadanju i problemima koji nikad neće dopustiti Sevastopolu da postane komercijalni centar i svemirska luka kako je planirano pri izgradnji. Amanda shvata da se najobičnija misija preuzimanja crne kutije pretvorila u nešto sasvim drugo kada se susretne sa stanovnicima stanice, ljudima i androidima. Ljudi su uspaničeni, najčešće prvo pucaju pa tek onda postavljaju pitanja, a androidi? Zaboravite na ljudska lica Iana Holma i Lancea Henriksena, jeftini Working Joe androidi imaju gumene bezlične glave i crvene oči te su samim tim jezivi da gori ne mogu biti, pogotovo kad shvatite da sevastopolske sintetičke sablasti krše Prvi zakon robotike. No najveća (u svakom smislu te riječi) prijetnja Amandi i svima ostalima je ogromni, brzi, nepredvidljivi, opasni, varljivi gad – Alien.

alienisolation1

Iako Alien: Isolation vješto pozira kao FPS, ovo nije ta vrsta naslova. Sukobljavanje sa Alienom i ostalim likovima ponekad će biti neizbježan dio vašeg preživljavanja, ali većinu vremena provest ćete skrivajući se i izbjegavajući sukobe. Razlozi su jednostavni: resursa ima malo bez obzira na kojoj težini igrali igru, a svi neprijatelji su jači od vas. Ljude i androide ćete moći upokojiti i isključiti inteligentnim pristupom u borbi (skrivanje, ciljanje u glavu), ali Aliena ćete većinom sprava moći samo iziritirati ili natjerati na privremeno povlačenje.

Audio-vizuelni dizajn Alien: Isolationa je, u nedostatku boljeg opisa, remek-djelo. Cijeli dizajn se temelji na retrofuturizmu kakvog smo vidjeli u originalnom filmu. Sve na Sevastopolu i popratnim lokacijama dizajnirano je u skladu sa dizajnom Nostroma. Zajednički elementi pomoći će podizanju atmosfere, ali i uvjeravanja igrača da su zaista dio iste priče koju je započeo Ridley Scott. Upravo zato je toliko efektivno igrati sa likom Amande Ripley. Da je uzet isti lik, ali da je dizajn drugačiji, osjećala bi se nekonzistentnost koja bi ozbiljno narušila cjelokupnu atmosferu. Dizajn hodnika, DOS stiliziranih kompjuterskih terminala, magnetofonskih traka, kabina, oružja, neprijatelja i ostalih elemenata je naprosto savršen. Dodajmo na to i tihu jezu koju su komponovali Joe Henson i Alexis Smith koja također ne odskače od savršenstva filmske muzičke podloge te zvučne efekte koji utjeruju strah u kosti i paket je potpun. Osjećaj izolacije i bespomoćnosti koji nameće Alien: Isolation donekle podsjeća na famoznu igru SOMA o kojoj sam pisao ranije, ali SOMA i Alien: Isolation se razlikuju utoliko što SOMA u određenim trenucima tješi igrače prividnim mirom, dok Alien: Isolation ne štedi – u svakom trenutku možete umrijeti.

Za ovakvo stanje stvari najzaslužniji je nikad dovoljno nahvaljen AI Aliena. Alien u ovom naslovu uči posmatrajući vas i analizirajući vaše akcije. Iako prve dvije težine (Novice i Easy) dopuštaju povremene nesmotrene poteze, već na Normal težini nećete moći praviti budalu od sebe. Hard je preporučena težina, a Nightmare je nedavno dodani ultimativni test izdržljivost. U Alien: Isolationu Xenomorph ne mari za vaše želje i htijenja. Proganja vas nemilosrdno i pametno. Skriva se u ventilacijskim cijevima i paralelnim hodnicima. Gleda kako da vam priđe sa leđa i uhvati vas nespremne. Otključani ventilacijski otvori iznad glava postat će noćna mora jer u svakom može vrebati Alien. Njegova inteligencija izgrađena je tako da i u sistemu slowburna radnje, kada se poprilično kasno pojavi, Alien nije senzacionalan, već je konstantna, brutalna prijetnja. Ipak, ono što je zadivljujuće je da sistem nikad nije nepošten niti se Alien pojavljuje na nelogičan način. Pratite zvuk i čut ćete ga. Napravite neku ludost i očekujte ga. Neki igrači mogli bi mogućnost da vas Alien ubije kad god okarakterisati kao frustrirajuću, ali ja je ne vidim kao takvu. Vidim je kao realnu kada se sukobiš sa savršenim svemirskim ubicom, moraš biti spreman na sve u svakom trenutku.

alienisolation2

Igra nudi i jednostavan crafting sistem čije ćete mogućnosti proširivati skupljajući nacrte novih sprava. Ovaj sistem nema nikakvih tajni. Pritisnete Q i ukoliko imate dovoljno komponenti i upoznati ste sa receptom, sastavite ih. U igru su integrisane i mini-igre kakve su hakiranje sistema, varenje i skidanje pneumatskih brava sa vrata. Ovi segmenti odigravaju se stiskanjem određene dugmadi određenim redom i iako nisu komplikovane, meni nisu bile ni dosadne. Pogotovo su bile napete kada ste sigurni da vam je Alien ili neki drugi neprijatelj u blizini.

U dvadesetak sati koliko traje priča Alien: Isolationa šunjat ćete se i doživljavati veći ili manji broj srčanih udara u zavisnosti od težine na kojoj igrate. Kampanja na trenutke (najčešće pri samom kraju) može biti dosadna, ali većina dosade dolazi iz čestog ponavljanja određenih segmenata ukoliko umirete često. Zato bih ja ipak igračimo koji igraju po prvi put preporučio igranje na Normal težini. Igra u tom slučaju puno više dobija na efektu interaktivnog filma, ali ostavlja i dovoljno prostora za izazov i naganjanje sa opasnim dronom.

Kad završite sa glavnom kampanjom, vrijeme je da se bacite na DLC dodatke koji dođu u setu The Collection.

Crew Expendable i Last Survivor su meni dva najdraža DLC dodatka, jednako vrijedna kao i sama osnovna igra. Zašto? Vraćaju vas na Nostromo! Povratak u klaustrofobični pakao iznad LV-426 obradovat će sve ljubitelje prvog filma. Crew Expendable počinje izborom lika – možete igrati kao Ripley, Parker ili Dallas, a cilj je da zatvorite ventilacijske otvore i natjerate Aliena u zračnu komoru kako bi ga ispalili u svemir. Last Survivor predstavlja samo finale prvog filma. Kao Ellen imate zadatak da pokrenete sekvencu za samouništenje i pobjegnete sa Nostroma. Finale ovog segmenta je najvjerovatnije jedan od TOP 5 momenata ovog naslova. U oba ova DLC dodatka akcenat je na konstantnoj opasnosti jer vam je Alien uvijek za leđima i nikad nemate mira.

Pored ova dva DLC dodatka, svih pet dodatnih sadržaja koji donose Survivor i Salvage modove su vam dostupni u The Collectionu. Survivor i Salvage modovi se baziraju na borbi, refleksima i reakcijama više no glavna igra i DLC dodaci vezani za Nostromo. Nikako nisu loši, zanimljivi su i daju se odigrati. Međutim, u igri baziranoj na odličnoj priči i jezivoj atmosferi koja pumpa strahom, a ne jeftinoćom, nagli prelazak na akcijski orijentisane modove pomalo štrči. Salvage i Survivor modovi su pramen koji odskače od skladne linije savršene frizure.

alienisolation3

Ono što bi igrače u Bosni i Hercegovini moglo (barem do nekog eventualnog sniženja) odbiti je cijena od 55 eura za ovaj paket. No nemojte ni slučajno pomisliti da Alien: Isolation: The Collection ne vrijedi baš toliko – problem je u našem standardu, ne u djelu koje je očigledno plod nevjerovatne posvećenosti. Vrijedi napomenuti da je igra testirana na Linux i PC sistemima. Veoma je dobronamjerna prema slabijim konfiguracijama i da nisam primijetio nikakve probleme u portu koji je radio Feral Interactive. U posljednji trenutak najavljenih mjesec dana odgode koji su Mac/Linux verziju Alien: Isolationa izmjestili sa septembarskog na oktobarski datum izdavanja pokazali su se kao odličan potez. Urodili su vrhunski portovanim proizvodom kojem je zaista teško naći tehničku manu.

Alien: Isolation je igra za strpljive, željne filmske avanture. Ovo je sporogoreće horor ludilo koje se savršeno integrisalo u svijet Scottovog Aliena sedamdesetih bez da se doima kao uljez na bilo koji način. Imala je Alien franšiza jako dobrih upisa u svijetu video igara, ali je Alien: Isolation nepobitno najbolji digitalni interaktivni izdanak franšize i generalno jedna od najboljih igara u posljednjih deset godina.

Alien: Isolation dostupan je na Steamu. Zahvaljujem se Feral Interactiveu na ustupljenom primjerku.