Postoji jedan podžanr horor filma koji nikad nije zaživio kao trend u svijetu video igara – slasher. Možda je za to kriva sama konstrukcija slashera sa svojim čvrsto uokvirenim pravilima i klišejima, kao i popriličnim underground statusom, bez obzira što su neki od najpoznatijih horor filmova upravo slasheri. Međutim, došlo je vrijeme promjene i slasher, ne kao jedan određeni film već cjelokupni žanr sa svim svojim manama i vrlinama dobio je predstavnika u jednoj video igri – najvjerovatnije najboljoj indie horor igri godine.
Prije no što nastavimo sa kritikom samostalnog Lakeview Cabin naslova, vrijedno je napomenuti da postoji mogućnost da ste se već susreli sa Lakeview Cabinom – originalna igra nije imala riječ Collection u nazivu i nudi se već nekoliko godina u formi besplatne Flash igre koju možete zaigrati na različitim portalima kakav je Kongregate. No ne bih vam preporučio da previše vagate o nabavljanju ovog naslova na osnovu Flash igre koja izgleda kao prototip koji nije trebao biti objavljen kada se danas usporedi sa proširenim i ulaštenim samostalnim naslovom koji tjera strah u kosti.
Lakeview Cabin Collection je 2D scroller simpatične minimalističke grafike kakvu danas možete vidjeti na sve strane. Autor i izdavač je Finac Roope Tamminen. Igru započinjete u maloj uličici koja vodi ka kinu u kojem se prikazuje prva epizoda Lakeview Cabina, film Lakeview Cabin III (koliki genijalac i zaljubljenik u žanr moraš biti da na ovaj način započneš igru, ja ne znam…). Igračima je trenutno dostupna prva epizoda, a najavljene su još tri koje će biti besplatno ustupljene svima koji kupe ovu igru. Sam uvod je način da se upoznate sa komandama koje su veoma jednostavne. Koristite tipke X i Y da pokupite, spustite, iskoristite i/ili bacite objekte ili likove na koje nailazite. Krećete se strelicama, dok strelicom prema gore možete ući u prostorije (klasične kontrole 2D igara).
Već i sam interaktivni uvod u igru (prava avantura počinje onog trenutka kada uđete u kino salu u kojoj igra Lakeview Cabin III) ima svoje ciljeve, ali i zlikovca, te će vam također otkriti da pritiskom na spacebar možete izabrati drugog lika – jednog od četiri koji su dostupni na samom početku. Ono što je fantastično je što nikad ne znate šta se dešava sa drugim likovima ako vam nisu u vidokrugu, sve dok ne preuzmete kontrolu nad njima. Moguće je ostaviti lika nezaštićenog i sljedeći put kada krenete preuzeti kontrolu, on je mrtav, smrskane glave leži u lokvi krvi.
Glavna igra počinje dolaskom četiri lika u zatvoreni ljetni kamp. Dva muškarca i dvije žene koji izgledom podsjećaju na klasične razuzdane tinejdžere osamdesetih, arhetipski prikaz žrtava u slasherima. U kampu se nalazi više različitih zgrada, te nebrojeno mnogo predmeta sa kojima možete stupiti u interakciju. Već tu se vidi da je Roope Tamminen veliki ljubitelj žanra – dok čekaju smrt da dođe po svoje, likovi se pod vodstvom igrača mogu napušiti, napiti i kupati goli, organizirati orgiju, svirati akustičnu gitaru ili voziti motor bez kontrole. Drugim riječima, možete piti, pušiti i voditi ljubav, a svi dobro znamo šta se dešava ljudima koji se bave takvim marifetlucima u slasher ostvarenjima. Zanimljivo je da igra pruža priliku igračima da ubiju sve svoje likove ukoliko to žele – ne da je to pametno jer otežavate sebi, ali dobro je znati da imate slobodu izbora.
Kako sunce polako zalazi za planinu, cijela mapa biva okupana crvenkastim sjajem. Svjetla se pale, a noć guta šumu koja okružuje idilični kamp. Tu se već počinjete osjećati nelagodno. Hodate kampom i naiđete na hrpu lobanja ili vašeg mrtvog psa. Ko bi mogao počiniti takav strašan zločin? Odjednom, nešto zašušti iza vas i čujete čudno, isprekidano disanje. Dok pokušavate da razaznate da li se neko nalazi u sjeni na drugoj strani ekrana, apsolutno zaboravljate na ostale likove. Sjetite se iznenada, te prebacujete na drugog lika sa kojim ulazite u jednu od zgrada. Zatičete trećeg lika zakucanog i razapetog na zidu, a prema vama uz suludo prijeteći klavirski krešendo kreće manijak sa maskom bebe koji vas počinje ganjati sa sjekirom u ruci. Pokušavate pobjeći, no okliznete se na vlastitu povraćotinu izbačenu u dva mlaza nekoliko sati ranije. Dobijate udarac sjekirom u glavu i onako krvavi, na jedvite jade se penjete na sprat kuće, izlazite na balkon, fulate ivicu, padate, ostanete bez noge i završite u vatri. Umrete u najgorim mukama.
Ne izmišljam i ne pretjerujem, sve ovo se zaista može desiti u Lakeview Cabin Collectionu. Igra je nevjerovatna kombinacija platformera, stealtha i puzzle naslova – morat ćete koristiti svo umijeće i sreću da se snađete i pobijedite dvojicu serijskih ubica koji će nemilosrdno napadati. Postoji način da se stane u kraj obojici jer koriste specifične načine kretanja i napadanja, ali to ipak nije lagan posao. Zašto? Zato jer ubice napadaju na sasvim različite načine i kada ih najmanje očekujete – nekad će napasti već prvu noć. Drugi put će se obojica pojaviti usred bijela dana, a nekad ćete strepiti iz dana u dan, a njih nema. A onda odjednom – dva vaša lika raskomadana. Odlično je što je Roope pazio da se ne krše pravila – ako ste vidjeli ubicu da ulazi u jednu od koliba, iz iste će morati i izaći (ili će tu stajati i čekati vas). Sigurno se neće pojaviti na drugoj strani, što vam ostavlja prostor da djelujete taktički u cilju spasenja svog i života svojih prijatelja. Kada vas ugledaju, ubice kreću nemilosrdno da vas prate, te ćete morati koristiti svo znanje i umijeće da se sakrijete, pobjegnete i ne završite stjerani u kut, bez mogućnosti spasa.
Audio dizajn je posebna poslastica i nevjerovatan uzrok straha i napetosti koje izaziva igranje ove igre. Ako mi ne vjerujete, stavite slušalice na uši, ugasite svjetlo u sobi i pojačajte što više možete. Desit će vam se da se šunjate ispred koliba, ide neka lagana, ali napeta muzička podloga. Odjednom, disanje. Vrisak. Udarac po klaviru. Od straha ulijećete u najbližu kolibu u kojoj se pokušavate navići na mrak. Uzimate svjetiljku sa poda i palite je. Sekundu kasnije, kroz vrata ulazi ubica, muzika se pojačava za 300%, on vrišti, vi sumanuto vrištite i pokušavate pobjeći. Kako vas udara i kako postajete sve krvaviji, muzika naprosto majstorski diktira atmosferu sve do vašeg nesretnog kraja kada se povlači nazad u odaje skoro pa apsolutne tišine.
Zašto je Lakeview Cabin Collection savršena horor igra? Zato što se igra sa našim emocijama na isti način na koji su se igrali slasheri sedamdesetih i osamdesetih, a uz to sve je nevjerovatno precizan omaž žanru, bez da fula ijednu pojedinost. Svi znamo da je ubica tu, svi znamo da ne znamo kada će napasti i iako su svi likovi više-manje topovsko meso, ne možemo, a da ne navijamo za njih, a pogotovo da ne uživamo u njihovoj nesreći, lošim procjenama i crnom kraju. Vaši likovi su apsolutni notorni idioti, njih četvero nije ni do koljena manijacima koje ćete sretati, ali osuđeni ste na njih, baš kao što ste i osuđeni na ubicu kojeg pregazite motorom, on leži na podu, te se vrati opet. I opet. I opet. Jer nikad ne umiru do kraja jer uvijek ima još jedan nastavak. Roope Tamminen je uspio u svom naslovu zarobiti esenciju slashera i napetosti tog podžanra, te bi i veliki studiji imali OGROMNE MUKE da prestignu i preskoče ono što je ovaj mladi Finac stvorio koristeći besplatni softver.
Već sada bez ikakve muke i iako nisam uspio preživjeti ni jedan od dosadašnjih susreta (naprosto NE ŽELIM da gledam uputstva!) Lakeview Cabin Collection mogu proglasiti jednom od igara godine. Ukoliko volite horor, a zbog bilo kojeg razloga niste još uvijek zaigrali ovaj fantastični naslov, nešto zaista nije u redu sa vama.
P.S. Kažu da igra ima i tajni nivo sa jezerom i zombijima. Ne znam, nisam ga otključao.
Lakeview Cabin Collection dostupan je na nekoliko lokacija, a ja sam svoju igru igrao na Steamu. Zahvaljujem se Roopeu Tamminenu na ustupljenom primjerku.
Lakeview Cabin Collection mi se toliko svidio da sam autora Roopea Tamminena izmaltretirao da mi da intervju i time pokrenuo novi trend na ovom blogu – odsad ćete imati priliku tu i tamo čitati intervju sa osobama sa indie igraće scene, onima koji svojim fantastičnim djelima to i zasluže.
Zdravo, Roope! Zahvaljujem ti se na izdvojenom vremenu! Lakeview Cabin Collection je definitivno fantastična igra!
Hvala ti! Veoma sam sretan što ljudi uživaju u igri. Dišem lakše sada kada je igra dostupna i kada dobija dobre ocjene, pa mi se i lakše skoncentrisati na rad na nadolazećim epizodama.
Lakeview Cabin Collection je započeo život sa besplatnim Flash prototipom. Kada i kako si nadošao na ideju da napraviš ovako unikatnu igru?
Zapravo, sve je započelo tako što sam eksperimentisao sa osnovnom mehanikom igre – podizanjem i bacanjem stvari. Onda sam nivo u igri pretvorio u otok, pa sam naknadno odlučio da želim napraviti horor igru. Tek sam postao tata, pa je strah od očinstva još uvijek bio jak. Originalna igra je zapravo ništa drugo do moja borba sa tim strahom. Tražio sam dozvolu od majke mog djeteta da napravim igru o trudnoj zombi ženi koja dolazi iz jezera, ako nekoga interesuje. Rekla je da je to u redu.
Ti si i kreator i izdavač Lakeview Cabin Collectiona. Da li je postojala namjera da igru izdaš sam, možda namjerno držanje svega na nezavisnom nivou ili si je ipak nudio izdavačima?
Interesuje me rad sa izdavačima na idućim projektima, ali što se tiče ovog projekta, jednostavno sam osjećao da bi bilo dobro dobiti neko iskustvo u prodaji prije no što dopustim da drugi prodaju moj proizvod. Tako da ovu igru nisam nudio nikome. Nisam sam u svemu ovome, sa mnom radi i talentirani James Id koji je zadužen za marketing. James predstavlja ogromnu pomoć, sam se ponudio i jednostavno nisam mogao odbiti. Pored toga, on je najbolji izvor informacija kada trebaš saznati ili se konsultovati o nečemu vezanom za slashere.
Prvi susret sa Lakeview Cabin Collectionom može biti obmana. Igra je prije šokantno rješavanje logičkih problema nego akcija – neprijatelji su mnogo jači nego likovi kojima igrači upravljaju. Kako je tekao proces kreiranja Lakeview Cabin Collectiona? Da li si pisao scenarije ili ideje prije no što si započeo sa programiranjem, da li su problemi i postavke postavljeni prije ili si ih rješavao za vrijeme rada?
Kada pričamo o razvoju igara, ja sam jedan od onih koji prvo puca, a postavlja pitanja kasnije. Ili sam to bio. Nikad nisam imao ni pisao nikakvu dokumentaciju i kako moje igre bivaju sve veće, shvatam da je to poprilično glup način rada. Za prvu epizodu ne postoje nikakvi dizajnerski dokumenti, dok sam iste pisao prije i za vrijeme rada na drugoj. Sve dobro i loše je moje iskustvo učenika. Mislim da je razvoj igara zanat koji se može naučiti na isti način na koji učiš, recimo, biti stolar. Želim postati majstor i znam da ću morati puno puta zajebati da bih dostigao taj nivou. Već dizajniram svoj idući projekt na papiru, projekt na kojem ću započeti rad nakon što završim sa Lakeview Cabin Collectionom. Nadam se da ću ovaj put imati cijelu igru napisanu na papiru prije no što krenem u programiranje.
Koristio si softver Stencyl koji je u svojoj osnovnoj formi (razvoj igara za web) besplatan. Da li si ranije imao iskustva sa radom sa ovim softverom, da li je preporučljiv za korištenje početnicima i da li si morao intervenisati puno sa pisanjem vlastitog koda za vrijeme rada na Lakeview Cabin Collectionu?
Koristio sam Stencyl za rad na prvoj epizodi, ali sada koristim Unity. Ali preporučio bih Stencyl svima koji su zainteresirani za razvoj igara. Stencyl je odličan softver, veoma lagan za korištenje, čak i za idiote kakav sam ja. (smijeh) Ja ne pišem kod, koristio sam samo integrisane Stencylove alate.
Ne samo da je glavna tema potpomognuta sandbox iskustvom puni pogodak, ono što zaista plaši u ovoj igri je dizajn zvuka. To nas dovodi do elemenata tvoje kreacije. Šta je bio najteži zadatak? Grafika? Zvuk? Programiranje? Kad smo već kod zvuka, kako je teklo kreiranje zvučnog dizajna? Da li si snimao zvukove, plaćao za iste ili možda koristio besplatne izvore?
Ne postoji ništa što je teže od nečeg drugog, volim sve na čemu radim kada stvaram igru. Naravno, postoje dani kada mi se ne da raditi na zvuku, pa se posvetim grafici ili obrnuto. Audio oduzima najviše vremena jer sam pokušavao snimiti što više zvukova sam. No većina zvukova uzeta je sa royalty free stranica i vječno sam zahvalan dobrim ljudima koji svoje radove nude besplatno na tim stranicama.
Rijetki su primjeri ovako fantastične upotrebe klišeja u jednom mediju – kada bi neko snimio još jedan film sa svim klišejima koje si ti upotrijebio, povratio bih, ali u igri oni poprimaju poseban sjaj – poznati su, ali neobično novi. Koji su sve filmovi inspirisali Lakeview Cabin Collection? Ja sam primijetio elemente filmova The Hills Have Eyes i Friday 13th, iako jedan od ubica podosta podsjeća i na Babyfacea iz The Hills Run Red iz 2009. godine.
Serijal Petak 13ti je bio glavna inspiracija za prvu epizodu. Sljedeća će imati elemente Hills Have Eyes i Texas Chainsaw Massacrea. Treća je većinom inspirisana Halloween i Nightmare on Elm Street serijalom, dok će posljednja epizoda biti u svemiru i bit će mješavina The Thinga i Aliena.
Kad si već spomenuo epizode, ja sam i napomenuo u recenziji da će svi koji kupe igru dobiti potpuno besplatno i ostale tri epizode. Da li će se one razlikovati u igraćem maniru jedne od drugih?
Želim da finalni produkt bude mješavina horora. Osnovna mehanika ostaje ista, na raspolaganju ćete imati četiri lika koji mogu stupati u interakciju jedni sa drugima, kao i sa stvarima na nivou. Međutim u idućoj epizodi nećete morati ubiti sve neprijatelje, to nije cilj. Cilj je pobjeći. Postoji ogromna kuća u koju ćete morati ući i iznijeti nešto iz iste da bi pobjegli. Naravno, stanovnici kuće neće biti pretjerano oduševljeni vašim upadom, pa će situacija veoma brzo postati krvava. Razlika će biti i u ponašanju negativaca. U ovoj epizodi postoji način da se memorišu kretnje i načini borbe, ali u nadolazećoj će biti potrebno mnogo više improvizacije da bi se pobijedili neprijatelji.
Treća epizoda stiže nekad na jesen, taman oko sezone Noći vještica. Bit će smještena u predgrađe grada i imam nekoliko trikova u rukavu koji će igru tada ponovo učiniti svježom. Ne želim odati previše jer želim ostaviti element iznenađenja. Finalna sezona bit će smještena u svemir i dopustit će mi zaista sulude stvari. Ali morat ćete sačekati i vidjeti za sebe…
Ljudi već vrište hoćemo kooperativno igranje! Istina je da bi nesposobnost prijatelja da se drže zajedno i brane jedni druge bila definitivno sjajan dodatak za igru. Postoje li planovi za multiplayer?
Slažem se da je co-op sjajna ideja, ali nije planiran od samog početka i smatram da je bolje da se držim onoga što sam obećao kupcima igre nego da mijenjam fokus na nešto što mislim da je dobro. Obećao sam single player iskustvo i radim da u potpunosti i na dobar način ispunim obećanja. Kada završim sve epizode, razmislit ću o co-op modu, ali ne mogu ništa obećati, tako da je najbolje da se ljudi ne nadaju i da uživaju u ovome što se dosad nudi!
Zbog Lakeview Cabin Collectiona opet sam pogledao Sleepaway Camp. Daj mi još nekoliko slasher naslova da pogledam sad kad me krenulo.
Odmah na početku – Sleepaway Camp je sjajan. Kad sam bio klinac, ne sjećam se tačno koliko sam imao godina, tata mi je pustio prvi Halloween. Obezbijedio mi je opasne noćne more, tako da taj film zauzima posebno mjesto u mom srcu. Svi filmovi iz Friday The 13th serijala su sjajni, pogotovo ako želiš pratiti kako jebeno nisko producenti mogu odvesti jednu sjajnu franšizu. The Burning je odličan i jedan od utjecaja na Lakeview Cabin Collection. Preporučujem i The Prowler koji sam pogledao nakon što mi ga je James preporučio. Glava mu je krcata ovim filmovima i uvijek ima prijedlog za mene kada ga upitam.
Roope, hvala ti na razgovoru, a ja idem da pokušam da pobijedim ovu dvojicu bez pomoći internet uputstava jer ista nisu postojala u ljetnom kampu početkom osamdesetih!
Hvala tebi i sretno!