Igrao sam: HAND OF FATE 2

Prije više od dvije godine na ovim stranicama ispisao sam priču o igri Hand of Fate. Iznenađujuće dobar naslov meni dotad nepoznatog izdavača Defiant Development donio mi je beskrajnog mnogo uživanja, pa sam i previdio sitne greškice bez kojih je igra komotno mogla.

Nisam pratio razvoj nastavka, čak štaviše, nisam ni mislio da će ga biti. Kada sam dobio obavještenje da bih ponovo trebao sjesti za stol sa misterioznom Djeliteljem, raščistio sam svoj raspored i uronio duboko u svijet nastavka.

No umjesto prostrane, ali hladne palače, zatekao sam se u unutrašnjosti omanjeg karavana. Sa druge strane stola poznati lik skrivenog lica; Djelitelj je obučen drugačije, donekle svečanije, ali o paklu u kojem se našao i iz kojeg je uspio pobjeći svjedoče ožiljci na njegovom licu i rukama. No glas mu je i dalje neumoljiv, te me poziva da mu se pridružim u dobro poznatoj igri koja je kroz Djeliteljevu patnju i posvećenost doživjela sasvim nove vrhunce.

U svojoj suštini, Hand of Fate 2 je ono što treba i biti: nastavak. No nastavci se razlikuju po svojoj suštini. Hand of Fate 2 srećom nije usiljeni cashgrab ni produkt lijenosti, već precizno definisana i proširena igra koja već ima sjajne osnove.

Igrači originalnog naslova mogu u potpunosti preskočiti ovaj pasus teksta jer je posvećen onima koji nisu igrali original. Hand of Fate 2 predstavlja zanimljivu i nesvakidašnju mješavinu žanrova igre karata, RPG-ja i akcije iz trećeg lica. Igrači u mini partijama otkrivaju karte na čijim se licima kriju određeni zadaci, neprijatelji ili predmeti. Kada dođe do sukoba, igra se prebacuje u perspektivu trećeg lica kakva je poznata iz Batmanovog Arkham serijala, te igrač u stvarnom vremenu rješava svoje probleme, mačem i ognjem.

Iako lično nisam mario za donekle izražen osjećaj plitkosti mehanike originalnog naslova, čini se da je to bila jedna od osnovnih zamjerki dosta igrača koju je razvojni tim uspješno otklonio. Hand of Fate 2 se rasvjetao kao bujni ružin grm, a svaki aspekt igre značajno je unaprijeđen. Zanimljivi novi elementi su pratioci čije sposobnosti pomažu u obje faze igre, za vrijeme kartaškog otkrivanja table, alli i borbe u realnom vremenu. Za vrijeme igre možete otkriti četiri pratioca, a svaki od njih donosi različite bonuse i ograničenja. Primjera radi, prvi od njih je Malaclypse, prepredeni lažljivac kojeg naš suigrač susreće na samom početku. Ipak, Malaclypsov vrat ne završi ispod vaše oštrice, već vas ovaj počne pratiti u različitim avanturama. Za vrijeme kartaške igre, Malaclypse omogućuje igraču da ponovo bira iz špila karata ukoliko dobijete rezultat koji vam se ne sviđa, dok njegova sposobnost na bojnom polju donosi dodatnu zaštitu igraču. Malaclypse se čak može i žrtvovati, te prije same fizičke borbe uništiti cijelu jednu jedinicu neprijatelja, ali ga onda ne možete voditi sa sobom u borbu u naredna tri kruga. U Hand of Fate 2 mnoge stvari zavise od vaše ispravne ili pogrešne odluke, a čak i bilo koja varijanta može poprimiti sasvim različite karakteristike već u narednom krugu. Hvale vrijedna činjenica je da pratioci nisu samo kartonski, površni likovi koji služe da vam šutljivo pomažu u borbama, već su likovi čije priče i pozadine možete istraživati za vrijeme borbe, ukoliko nagazite na određene karte.

Kolo (ne)sreće i kocke su dva nova sistema izbora integrisana u igru. Kolo (ne)sreće se javlja u trenucima kada morate riješiti određene probleme kakvi su spašavanje seljana iz kolibe koja gori. Spašavanje se dešava u naletima (uđete i spasite dijete, ali vam žena javi i da je muž unutra), pa u svakom narednom krugu raste težina – u kolo se dodaju nove negativne karte, a kolo se okreće sve brže i brže. Ipak, kolo (ne)sreće nije toliko nasumično koliko se čini, već je moguće ovladati mehanikama okretanja i zaustavljanja u svakoj fazi, te počesto uspjeti zaustaviti ručicu na pravoj karti. Kocke su upravo ono što i očekujete, izrazito nasumična, kockarska ovisnost sa kojom možete zaraditi mnogo ili izgubiti sve. Vremenom možete povećati broj kocki koje koristite za bacanje.

Sama borba kojoj su mnogi zamjerali primitivnost animacije i nedostatak dubine se nije pretjerano promijenila. I dalje je to sistem trčkaranja okolo, pariranja i izbjegavanja, manje fluidan od onoga u Batmanovim naslovima, ali usudim se reći da je lik puno više pod vašom kontrolom, što je značajan korak unaprijed. Istina je da je većina partija u nastavku, baš kao i u originalu, izgubljena upravo zbog nesreća uzrokovanih nasumičnih izborima u kartaškoj fazi. Zato je i dobro što igrači mogu računati da će barem u borbi imati potpunu kontrolu nad svojim likom.

Osnovna kampanja se sastoji od više od dvadeset priča za čiji će vam prelazak biti potrebno od petnaest do dvadeset sati, u zavisnosti od vašeg umijeća i sreće. Svaka od ovih priča je unaprijed isprogramirana sa ciljevima i dodatnim misijama koje otključavaju nove karte, no unutar njih su već spomenuti nasumični elementi koji se demonstriraju kroz nove i stare igraće mehanike. Hand of Fate 2 dobro balansira na dasci između nasumičnog i određenog, pa i gubljenje partije ne pada toliko teško. Nije mi bilo mrsko ni u jednom trenutku uroniti nazad u igru jer su priča i prezentacija iste fantastični, napisani u maniru papirnih RPG igara. Partije Hand of Fatea 2 zapravo i podsjećaju na uvrnutu i zabavniju D’n’D sesiju.

2018. godina će nam donijeti pregršt novog materijala u samom naslovu, što je osnovna razlika između originala i nastavka. Danas je objavljen i prvi besplatni DLC “Dealer’s Apprentice”, a uskoro bi se trebao otključati i Endless Mode koji će biti prilika da iskušate sreću i znanje do krajnjih granica i koji bi trebao uveliko proširiti interes za igrom i nakon završetka kampanje.

Kada bi svaki nastavak bio kao Hand of Fate 2, ne bi se trebali bojati za franšize. Još jednom, veličanstven primjer indie eksperimenta koji briljira, ispravlja vlastite greške i širi se ka novim, neistraženim područjima.

Hand of Fate 2 sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Defiant Developmentu na ustupljenom primjerku.