Igrao sam: DIRT RALLY

Prošla su vremena kada je Linux kao operativni sistem bio rezervisan samo za jednostavne indie igre i povremene velike naslove. Zahvaljujući Valveu i njihovom SteamOS-u, popularizacija Linuxa među razvojnim timovima uzela je pravog maha, pa mali i veći izdavači veoma često lansiraju naslove za Linux i ostale platforme paralelno.

Nakon izlaska iz Steamove Early Access faze i premijernog lansiranja na Windows platformi, u martu ove godine Dirt Rally, jedanaesti naslov iz serijala, objavljen je i na Linuxu. Iza porta na pingvina stoji Feral Interactive, dokazani tim majstora koji su Linux igraćoj zajednici donijeli hit naslove kakvi su Alien: Isolation, Mad Max i Life is Strange.

Za razliku od igara iz Dirt serijala, kao i ostalih rally naslova sa imenom Colina McRaea, Dirt Rally je pakleno težak naslov. Ne bih se usudio analizirati koji stepen simulacije zadovoljava jer nisam vozač rallyija, a i igrao sam igre u kojima se auta ponašaju nepredvidivije nego u ovoj. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da je Dirt Rally neumoljiv, bespoštedan i okrutan. Ne radi se o arkadi niti o igri koja će vam pružiti šansu. Ako ne valjate, ne valjate. Završavat ćete pri dnu svake tabele, ukoliko uopšte uspijete završiti trku ili šampionat. Međutim, kada osvojite jednu od tri medalje, znat ćete dobro zašto ste ih osvojili.

Izazov trke u Dirt Rallyiju nije samo proći kroz kapiju na cilju – izazov je svaka sekunda. Dovoljan je jedan krivi potez da završite na krovu ili izbačeni sa staze. U svakom trenutku, već naredno skretanje može vas koštati šampionata i natjerati da frustrirano gasite igru. Činjenica da je igra teška i da ne postoji uputstvo koje bi pojasnilo neke od osnova rallyija, kao ni instrukcije koje dobijate od suvozača, mogla bi odbiti neiskusnije igrače.

U igri postoji nekoliko različitih modova. Za potrebe ovog teksta, nazvat ću ih internim i eksternim. Interni modovi su šampionati, pojedinačne trke, kao i vremenski izazovi. Vjerujem da se poenta vremenskih izazova i pojedinačnih utrka ne treba posebno objašnjavati. Šampionati su, baš kako im ime i kaže, serije zasebnih utrka koje povezuju zajedničke lokacije, ali i uslovi. Drugim riječima, ako se dobro ugruhate u prvoj utrci, šteta se prenosi u narednu. Nepažnja u jednom segmentu dovodi vas u nezgodne situacije i u drugom, a popravke na automobilima vrše se prije same utrke i vremenski su ograničene. Morat ćete dobro birati šta popravljate jer ako prekršite vremensko ograničenje (svaka popravka košta određenu količinu minuta), na vrijeme potrošeno na trku dodat će vam se dodatni vremenski penali.

Problem šampionata je u tome što se ne doimaju kao zanimljivo iskustvo vrijedno igranja, već kao serija nespretno povezanih zasebnih elemenata. Čak i penjanje po tabeli nakon nekoliko sati se ne doima kao išta grandiozno. Novac kojim otključavate dodatne automobile možete osvojiti i u drugim modovima, što ne čini igranje karijere nimalo primamljivijim iskustvom. Odabir tima koji donosi element RPG-ja sa statistikama je također bazičan i nisam primijetio nikakve pretjerane promjene u ekipi na osnovu sposobnosti virtuelnih ljudi koje sam odabrao.

Eksterni modovi su modovi koje uvozite iz Codemastersovog sistema RaceNet koji će od vas zahtijevati posebnu registraciju. U pitanju su pojedinačne utrke, ali i serijska dešavanja, kao i lige. Ovi modovi se mijenjaju na dnevnoj, sedmičnoj i mjesečnoj bazi. Neki od njih zahtjevaju posebnu vrstu automobila. Lige su multiplayer iskustva, odnosno serije utrka u kojima se takmičite sa drugim igračima i koje igrate tokom određenog perioda, te vas time sile da se svako malo vraćate igri produžavajući joj životni vijek.

Dirt Rally pokušava i uspijeva ponuditi igračima iskustvo voženja starih i modernih rally automobila, šireći spektar od šezdesetih godina prošlog vijeka do modernih mašina. Iako se automobili u kategorijama ponašaju donekle slično, između kategorija postoje velike razlike koje postaju još dublje ukoliko igrač odluči posebno namještati postavke automobila prije same trke, a sve na osnovu vlastitog (ne)iskustva i zahtjeva staze.

Pored odličnog zvuka, još bolje grafike i nevjerovatne težine Dirt Rally vješto uzrokuje napetost za vrijeme svake vožnje. Igrači zaista mogu osjetiti drugačiju podlogu i snagu automobila kojim upravljaju. Udarci u nakupine snijega, klizanje po ledu ili podizanje prašine u Grčkoj su vizuelno upečatljivi i emocijom nabijeni trenuci. Igra nudi nekoliko uglova kamere, no onaj najbolji je nesumnjivo pogled iz unutrašnjosti automobila. Napete trke mogu trajati i po deset minuta. Zamislite sada uzbuđenje kada vozite noćnu trku po nevremenu sa razbijenim svjetlima i izudaranom šajbom, pokušavajući uganjati sekunde i stotinke koje zlato, srebro ili bronzu znače.

Iako sa Dirt serijalom (koji je također poznat i kao Colin McRae serijal) dijeli ime, Dirt Rally se mehanikom ipak više oslanja na ideje Colin McRae igara. Ako mu tako sudimo, radi se o dosad najboljoj rally igri Codemastersa koja, uprkos bezobraznom nivou težine koji ne štedi nikoga, ipak donosi dovoljno zabave kao bilo koji drugi Dirt naslov.

Dirt Rally sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Feral Interactive na ustupljenom primjerku.