Objavljivanjem WWE 2K24 tačno mjesec dana prije globalnog hrvačkog spektakla Wrestlemania 40 koji se održao u aprilu, 2K Games je priložio još jedan dokaz maksimalne uigranosti mašinerije najveće korporacije u svijetu atletskog teatra poznatog kao profesionalno hrvanje.
Realno gledano, profesionalno hrvanje ili kečeri, kako je kod nas poznato pod tim kolokvijalnim nazivom, odavno nije bilo popularnije i kvalitetnije. Naša nostalgija za takozvanom Attitude Erom nekadašnjeg WWF-a, današnjeg WWE-a, vrlo se lako može otkloniti gledanjem tog sadržaja i shvatanjem da je dosta istinskih klasika bilo poduprto većom količinom neukusnog TV smeća koje je naprosto nekvalitetno i neugodno za gledanje, što kao tinejdžeri-milenijalci nismo mogli shvatiti (jer smo buljili u Litu i Trish Stratus).
Prije nego nastavimo dalje, vrijedi napomenuti da sam igrao na Playstation 5 i da mi je primjerak WWE 2K24 Forty Years of Wrestlemania za potrebe recenzije obezbijedila kompanija CDMedia. Posjetite ih na CDMedia.gr
Kayfabe (nepisani zakon šutnje koji je vrijedio do devedesetih kada su se kečeri pravili da su borbe i neprijateljstva prava) danas je zadavljen optičkim kablovima i svima je jasno da je u pitanju veliki show, živi televizijski serijal.
WWE 2K24, kao deseta igra iz WWE 2K serijala dio je “novog” WWE 2K serijala u kojem se nalaze i prethodnice sa oznakama 23 i 22. Kad pišem “novog”. mislim na reviziju koja se desila nakon katastrofalnog WWE 2K20, nakon čega je i verzija za 2021. preskočena.
WWE 2K24: CODY RHODES I SVE WWE PRIČE
U svijetu WWE-ja televizijski program služi kao reklama za licencirane WWE proizvode, pa i obratno, što je evidentno u slučaju WWE 2K24. Glavni junak ovogodišnje Wrestlemanije bio je Cody Rhodes, te se njegov značaj u svijetu WWE-ja reflektirao i na WWE 2K24.
Cody krasi naslovnicu WWE 2K24 i “završavanje priče” (skidanje titule sa Romana Reignsa) metaforički se prenijelo na cijeli WWE 2K24 koji predstavlja splet različitih hrvačkih priča u kojima će glavni junaci biti poznati hrvači, pa i oni nepoznati, sa licima igrača.
Tri su velike priče dio WWE 2K24. MyRise mod može se posmatrati kao dvodijelna kampanja. U “Unleashed” dijelu upravljate tvrdoglavom hrvačicom, legendom indie scene koja prirodno zazire od WWE-ja, ali joj se putevi ukrste sa gigantom.
U “Undisputed” modu napravit ćete hrvača koji će kao džoker karta izazvati haos kad preuzme titulu od Romana Reignsa koji pauzira svoje WWE djelovanje zbog Hollywooda. Kako će vaš hrvač odgovoriti na seriju izazova i potreba za dokazivanjem, odlučit ćete samo vi.
Barem donekle, s obzirom da su oba moda poprilično linearna, pa i ako ne uspijete pobijediti neki meč, moći ćete početi opet. Priča u oba moda propovijeda se kroz nasilje u ringu, dopisivanja na fiktivnoj, Twitterom inspirisanoj društvenoj mreži i povremene branching dijaloge, i za divno čudo, nije nimalo ispod nivoa onoga što WWE zaista radi u stvarnom životu.
Realistično je (i samim tim dobro) što je WWE prigrlio novu stvarnost hrvačke industrije, pa su određeni segmenti priča očigledno razbijanje opsjene, te se kroz naraciju adresiraju elementi poput indie hrvanja, Hollywooda i života unutar WWE-ja.
Drugi važan mod je 2K Showcase of the Immortals u kojem nas Corey Graves vodi kroz 40 godina Wrestlemanije. U gaming kontekstu je nešto što se desilo prije 10 godina prahistorija, ali oni stariji ljubitelji serijala sjetit će se da je sličan, ali obimom veći mod bio dostupan 2014. kada se predstavljalo 30 godina Wrestlemanije.
2K Showcase of the Immortals koncipiran je tako što Corey Graves da kratki uvodnik kako i zašto je došlo do meča, eventualno se pojavi i neko od velikih zvijezda u penziji poput Hulka Hogana, i onda kreće meč.
Da bi napredovali dalje, morate pobijediti, ali da bi otključali sve dodatke, morate uraditi određene vrste poteza koje korespondiraju sa onim što se u stvarnosti dešavalo na Wrestlemaniji. U određenim trenucima meč će se transformisati u video snimak stvarnog meča kako bi se odradila naracija, da bi se istom fluidnošću vratio u digitalni svijet i prepustio vam kontrolu. Takva postavka stvari nažalost onemogućava da igrači vide drugu stranu priče – primjera radi, šta bi bilo da je recimo Andre The Giant osvojio titulu šampiona na Wrestlemaniji 3?
2K Showcase of the Immortals je imao strašan potencijal koji nažalost nije ostvaren. Prije svega, bilo bi logično očekivati 39 meč-klasika, što nije slučaj, neke Wrestlemanije su preskočene (poput prve, što je suludo!).
Izbori mečeva su ono oko čega uvijek možemo diskutovati, ali je evidentno da je u nekoliko slučajeva određeni meč propušten samo zato što zvijezda meča nije više član WWE kolektiva. Tom nonsensu treba dodati i cenzure dijelova ekrana gdje se skriva natpis WWF ili određena lica u ringu i publici, što je potpuno suludo.
Ako se pravne peripetije nisu mogle riješiti, određeni kadrovi su mogli biti izbijeni montažom. Problem cenzurisanja vlastite prošlosti je nešto s čim WWE ima problem već dugi niz godina i zbog toga ostaje dojam ko da je 2K Games ilegalno koristio snimke.
2K Showcase of the Immortals se doima kao mod koji je smišljen sa velikim ushićenjem, a onda dovršen preko noći. U igračkom smislu, nemam problem sa modom, u historijskom je poprilična fula i čini nepravdu ljubiteljima hrvanja.
WWE 2K24: UZBUDLJIV INTERAKTIVNI FILM
U svojoj suštini, WWE 2K24 je borilačka simulacija koja za cilj ima da preko arkadnih komandi uvede igrače u kompleksan svijet hrvanja. I ove godine postoje određena pojednostavljenja u upravljanju koja olakšavaju igračima-povratnicima da se brzo snađu, ali nikako neće predstavljati olakšicu novim igračima.
Da bi uistinu profitirali kao igrač WWE 2K24, potrebno je izdvojiti nekoliko sati na interaktivni tutorial i istraživanje jer igra se svakim novim otkrićem počinje ispred očiju iz nezgrapnog digitalnog naslova transformisati u uzbudljiv interaktivni film.
Dodatna doza realizma može se unijeti u igru u trenutku kada ručno prilagodite opcije poput umora, detekcije težine, AI-ja, i postavke kamera. Naravno, ovo je hvale vrijedan dodatak za fanatike, a koji usputni igrači ne moraju dirati.
Više nego dovoljno različitih mečeva dio je WWE 2K24. Tu se nalaze “obični” mečevi, kao i specijalne PPV vrste poput War Gamesa, Royal Rumblea, Gauntleta… Jedan od najveći nereda koje možete doživjeti su višetimski ladder mečevi kada je potrebno da se popnete ljestvama i pokupite titule zakačene iznad ringa.
Dva popularna “gimmick” meča vratila su se u WWE 2K serijal ove godine. To su Ambulance i Casket mečevi koji su u svojoj osnovi zapravo ista stvar – protivnika morate izmoriti do kraja da bi ga ubacili u mrtvački sanduk ili ambulantu, pokrenuli mini igru i eventualno pobijedili. Što se tiče mini igara, ako nisu smještene na samom kraju lanca aktivnosti, poprilično uništavaju dinamiku meča. Trading Blows mini igra ili manično pritiskanje dugmeta da bi se otrgnuo iz zagrljaja protivnika prije nego te lansira na špage su meni najmrži dijelovi akcije, pa je sva sreća da se mogu ugasiti (barem Trading Blows).
Povratnik u ovogodišnju ediciju igre doživio je i Special Guest Referee meč, jedan od meni najdražih iz perioda najranijih Yuke'sovih WWF Smackdown igara za Playstation (da, toliko sam star). I dok si u toj igri kao sudija mogao samo da brojiš, ovdje je mod evoluirao u potpuno zasebno igraće iskustvo.
Kao sudija, možeš brojati pošteno, vidjeti kad je nečiji ekstremitet na konopcima i izreći pravilo “rope break”, ali ako želiš igrati prljavo, i to je moguće – od brzih brojanja, miješanja u meč, pa čak i izbacivanja nečijeg menadžera. No sve to do jedne granice, jer ako pretjeraš, igra će te zamijeniti sa pravim sudijom. Ovaj mod je poprilično zabavan i velika preporuka za online multiplayer koji je nažalost imao svoje dobre i loše dane, a najčešći problem je bio onaj sa netcodeom i neizbježnim rubberbandingom. Online igranje u WWE 2K24 bi vam, barem u ovom trenutku, trebalo biti malo niže na listi prioriteta.
Da je WWE 2K24 izašao prije 20 godina, tadašnji Sharan bi cijelo ljeto proveo igrajući Universe i MyGM modove. Ova dva moda su de facto sandbox modovi koji vam omogućavaju da kreirate vlastiti WWE univerzum, sa vlastitim televizijskim emisijama, konfliktima i šampionskim mečevima, igrajući uloge menadžera, booking agenta i borca.
MyGM je posebno menadžerski orijentisan i igrajući taj mod borite se da svoju kompaniju (npr. ECW ili WCW) izdignete iznad ostalih i ostvarite povoljan televizijski rating. S obzirom na mogućnosti i dostupne opcije, bojim se da je moje vrijeme za ovakve modove jednostavno isteklo, ali neki novi tinejdžeri će naprosto biti oduševljeni.
Još uvijek mi je teško odlučiti šta mislim o MyFaction modu. Ako ste igrali modove poput FIFA-inog Ultimate Teama, MyFaction je nešto slično. Pravite svoju grupu hrvača i hrvačica koji su predstavljeni u vidu karata sa različitim nivoima raritetnosti. Karte možete nadograditi, a nove karte otključavate kupovinom paketa i individualnih karata stvarnim novcem i osvojenom fiktivnom devizom.
Naravno, u MyFactionu karata je izuzetno mnogo i neke se otključavaju igranjem standardnih modova, a neke i vremenski ograničenih izazova (sad i možda nikad više). Kroz Proving Grounds, Weekly Towers i Faction Wars gradite svoj tim i kolekciju.
MyFaction je supstancijalno prazan mod, sa nasumičnim mečevima i moj najveći problem sa njim je zarazni, kockarski identitet. MyFaction kolekcija je nešto što može nestati čim se ugase serveri za igru, ali i što oduzima poprilično mnogo vremena, pa je meni kao igraču rijedak izbor.
WWE 2K24: DRAMA JE MAMA
Pored fantastične vizuelne i zvučne prezentacije koja stremi ka tome da se WWE TV program simulira što vjernije može, WWE 2K24 je magičan upravo zbog toga što je naglasak stavljen na dramu prije nego na sumanuto udaranje.
Zahvaljujući fluidnosti i animacijama unutar same igre, mečevi se organski grade ka završetku, ali ostavljaju iznimno mnogo prostora za uzbudljivost u toku trajanja svakog. Potezi poput lomljenja stolova u uglu iz zaleta dok je nečije tijelo naslonjeno na isti su filmski eksplozivni.
Adrenalin teče sve vrijeme meča, posebno u posljednjim trenucima mečeva poput Ambulancea, iako se zna desiti da zbog samoe mehanike animacije ponekad “polude” i tijela polete u nerealnim smjerovima samo da bi se trigerovala animacija. Ovakvi trenuci su rijetki, mnogo rjeđi nego u prethodnicima, pa je negativnost i zanemariva.
Iako se na promotivnim screenshotima najčešće nalaze trenutno najveće zvijezde industrije i oni sa najboljim modelima u igri, evidentno je da neki hrvači jednostavno izgledaju bolje, sa više detalja, dok su drugi, pa jednostavno rečeno, smlaćeni. Čak i tehnička ograničenja ovdje igraju ulogu – skoro pa po pravilu ćelavci izgledaju bolje od osoba sa dugom kosom.
Igre poput WWE 2K24 crpe svoju snagu iz pitanja “šta bi bilo kad bi bilo” i omogućavanju takvih scenarija. Vidjeti u ringu sukob Hollywooda Hulk Hogana, Johna Cene i preminulih Braya Wyatta i Macho Mana Randyja Savagea pokreće navalu nostalgije koja jednostavno ispunjava srce svih fanova, eliminirajući barijere između djetinjstva i sadašnjosti.
Kad na ovo sve dodamo izuzetno jednostavan način dodavanja novih vrsta mečeva, modova, pa čak i cijelih arena za čije kreiranje je zadužena izuzetno aktivna zajednica, dobijete priliku da pomjerate granice vremena, prostora i legalnih okova. MJF iz AEW-a protiv Vincea McMahona u WCW iz devedesetih… jer zašto da ne?
WWE 2K24 donosi minijaturna poboljšanja u mehanici i dizajnu igre, u odnosu na prethodnike iz “nove” ere serijala. Ukoliko se pitate da li trebate kupiti ovaj nastavak, odgovor je “da” ukoliko želite nove hrvače, arene i online mogućnosti. 2K Games je ugasio servere za 2K22 u januaru 2024. godine, izazvavši bijes igraće zajednice, pa je za očekivati da ćete sve modove 2K25 moći igrati negdje do 2026. godine.
WWE 2K24 je sadržajno ispunjena igra koja na odličan način prezentira šareni svijet WWE-ja. Uz malo truda navući ćete se na naslov koji užitkom nagrađuje igranje, bez obzira da li mečeve završavate na vlastitim leđima ili nečijem torzu. Kečeri su ljubav, Cody Rhodes je završio svoju priču na Wrestlemaniji 40, ali WWE 2K24 za koji je tek objavljen prvi od pet najavljenih DLC-ova – priča tek počinje.