Sedmična bilješka #1, 2024-27

Ovo je moja prva sedmična bilješka (weeknote). Koncept mi se svidio, otkrio ga slučajno na Mastodonu, na profilu programera Denisa Defreyna.

Evo zašto želim pisati i objavljivati javno u ovom formatu:

  • želim vježbati sabijanje mnogo (ili malo) događaja u odgovarajući broj riječi – “odgovarajući” jer neću žrtvovati suštinu zbog forme, ali trudit ću se da budem kraći gdje mogu biti
  • veličina dokumenta i minimalna količina izdvojenog vremena su u direktnoj korelaciji sa mogućnošću vježbanja konzistentnosti. Disciplina je ključ uspjeha
  • želim se navići da ne mora sve uvijek imati smisao. Sedmice će nekada biti prazne, dokumenti će svrsishodno biti kraći – ovog uvoda već neće biti idući put
  • želim zabilježiti osjećaje izazvane događajima, ali i mišljenja nakon konzumiranja sadržaja poput filmova i knjiga
  • manje izlaganja žderačima vremena poput društvenih mreža kojima inače komuniciram sve ove ideje
  • zato jer me pisanje i eksperimentisanje čini sretnim

IGMANSKI CENER

Prvu polovicu nedjelje proveo sam na Igmanu, kao moderator na trci Igmanski cener. Moderator je osoba koja drobi na mikrofon servisne informacije. E ja sam to podigao na viši nivo. Servisne informacije, bodrenja, upozorenja, zajebancije, bez prestanka od 9:45 do 12:15, sa naknadnim vođenjem dodjele programa, isprativši tri grupe trkača i dočekavši sve i jednog u cilju. 

Ovo je treći put da sarađujem sa Trčanje i to ekipom i vjerujem da mi je Igmanski cener bi najveći izljev riječi koji sam postigao u dugo vremena. 

igmanski cener, jaca kalač
Foto: Jaca Kalač

Obožavam ovakve gaže iz dva razloga: prvi je što je trkačka zajednica jedna od najpozitivnijih koje postoje, trčanje je snažna emocija i napajam se tom ljepotom. Drugi razlog je što je vođenje trke slično reperskom fristajlu, odnosno mozak mora biti kontinuirano spreman da primijeti stvari, odreaguje adekvatno, pa da se i (u mom slučaju) moderira jer moraš hodati po tankoj liniji između zajebancije i potencijalne uvrede (iako ti to nije nikad cilj, ali ne možeš utjecati na to kako će neko “čuti” tvoje riječi).

Zagrijao sam se lijepo, pa mi glas nije pukao, ali sam izgorio brutalno po rukama i vratu. Naravoučenije za idući put.

POVRATAK MAJSTORA

Baščaršijske noći započele sa rap koncertom u atrijumu BKC-a. Bio sam slomljen nakon duplog treninga (20 minuta bodyweighta) i 4 kilometra trčanja, ali sam otišao jer je to bio prvi zajednički koncert Black Beriza, Geke i Katarze u ne znam koliko.

Nije tajna da period 2019–2021 u karijerama članova te ekipe (što uključuje i Kolaterala (RIP), StoPosto i Čorija Čoa) smatram najboljim izdancima nove škole sarajevskog repa nadaleko. Bili su (i ostali) zabavni, autentični, rock zvijezde među Youtube nabrajačima koji koketiraju sa folk melodijama.

Koncert u BKC-u me baš vratio u pretpandemijsko vrijeme. Geko i Katarza uradili su lavovski dio posla, a većinski izuzetno mlađahna publika zna im sve pjesme napamet. Bera je izašao naknadno na binu, izgleda kao eskobarski prašak u nozdrvi Motley Cruea osamdesetih godina. Čovjek je hodajući GTA. Karizma.

Da se ne lažemo, fale mi StoPosto i Čori abnormalno. Mislim da fale i publici, mislim da fale i kolegama koji su briljirali u BKC-u. Ja mogu da se nadam. Kad smo kod Joje, objavio je novi album sa Imsom.

Nekoliko opaski:

  • super je atrijum BKC-a. Odličan prostor, cijene pića prihvatljive. Svaka čast ekipama koje su realizirale. Mrvicu možda da je bio bolji zvuk jer ječi u kamenu, ali rep je sam od sebe zajeban za štimat
  • saznao sam da opet radi Disco Kliker! Bruka nove muzike.
  • Vula i Kreha su dvojica omladinaca koji su nastupali prije Geke i Katarze. Solidna repčuga, moram čuti izdanja, malo je to mutno uživo. Upoznao se, pristojni momci
  • Prvi kolektiv koji je nastupao je ekipa okupljena oko stranice svesve.ba na Instagramu, furaju ovaj popasti nježni rep (nije to pravo ime za to, nego ne znam kako je pravo ime za to…) i mislim da ima potencijali, ali ga nismo uspjeli uhvatiti jer…
  • ne daje se predgrupama da odrokaju dvije pjesme. Kolosalna greška. Nije Mali šlager. Dajte ljudima po pola sata i vozdra. Ne bi napravilo razlike nikakve pogotovo jer…
  • … vremena je bilo. DJ nije trebao lupati koliko jeste i trebalo je biti više dinamike u muzičkom izboru
  • kad smo kod ove svesvesve ekipe, objavili su single za čiji su teaser semplovali moj glas. Istovremeno se osjećam glupo i ponosno. Ne možeš birati kako ostaješ u subkulturi

VEDAD TRBONJA!

S lijeva na desno: Sejo (bubnjar POPIKa), Vedo, Hara Bordo Maja (producent) i ja

Počeli smo snimati vokale za novi album POPIKa i završili dvije, “Ima posla” i “Dobar sa svima”. Za razliku od prvog albuma gdje smo sve vokale snimili za jedan dan (glavne i bekove), ovaj put sam deset godina stariji, pa ide sporije, ali smo posvećeniji kvaliteti, pa i produkcijskom unapređenju u finalnoj etapi gdje još možemo dirati aranžmane.

Na snimanju nam se pridružio i Vedad Trbonja. Vedo je nekadašnji vokal grupa Soba 403 i Billy Andol, jedan od najtalentovanijih i najduhovitijih likova koje znamo. On je prvi povik na albumu “Uspavanke za Olenu P.” i samoprozvani najveći fan POPIKa. Vedo ima novi bend Fuzzlija, i čim bude prilike da sviramo zajedno – hoćemo. 

Kako je čovjek otpjevao neke dijelove na pjesmama, ja sam se naježio – iskreno su ovo najbolje studijske stvarke na kojima sam učestvovao dosad u 20 godina nečega što se može pretenciozno nazvati “karijera”. Većinu njegovih dijelova osmislili smo za vrijeme slušanja glavnih vokala, taman smo znali gdje će leći. 

Malo urlanja nije na odmet

Raditi sa Harom je blago. Mislim da su najbolji momenti pjesama oni koje smo skontali kroz smijeh i eksperiment. Nevjerovatno je kako smo kao tim radili produktivno – Sejo i Hara kroz naslušanost i prijedloge, Vedo kroz talent, ja kroz elemente improvizacije. Fan fekt je da je ista ekipa bila na snimanju prvog albuma, falio nam je samo Emir (i Borna).

Za one koji se pitaju šta radimo toliko – jebi ga, sredovječni pank, porodice, djeca, poslovi. Idemo brzinom kojom možemo. 

SADRŽAJI

  • Pročitao “Make Time” i “Feel Good Productivity”. Ništa novo što nisam ni ranije znao. “Make Time” ima dosta praktičnih savjeta, ali sam ih većinom integrisao u život ili ne mogu (trenutno)
  • Pročitao “Aliens” Alana Deana Fostera. Odlični romani na osnovu kultnih filmova. Treći dio se čita
  • Bikeriders je simpa film, Tom Hardy odličan. Gledao sam ga još prošle sedmice, ali stavljam u ovu sedmicu jer ništa drugo nisam gledao. Možete u kino ako želite, sjajan zvučni dizajn (scena sa motorima i mostom je ODLIČNA)
  • Novi album talijanske grupe Fulci je BRUTALNO dobar. Možda njihovo najbolje izdanje dosad. Strpite se još malo, izlazi naredni mjesec. Zadnja stvarka sa saksofonom je božanstveno iznenađenje
  • po prvi put čitam Hellraiser stripove sa kraja osamdesetih. Odlična antologija, jako dobri ilustratori, donekle predvidljivi scenariji sa zanimljivim igranjem sa temom slagalice koja otvara vrata pakla
  • Piskorov serijal Red Room je Srpski film u strip formatu. Dovoljno rečeno

EKSPERIMENT

  • isprobavam autofocus. Čini mi se da ima smisla, ali samo ako su u pitanju stvari koje nemaju određen rok

NOVI SADRŽAJI

USPJESI

  • trebalo mi je skoro dva mjesec da se uspijem popeti na biciklu uz Josipa Štadlera bez da umrem od Muzičke akademije – uspio 3. jula, BPM na nekih 120 nakon uspona
  • jučer izašao frustriran vani i samo počeo trčati. Rezultat, oborio četiri brzinska rekorda. Nisu toliko ni važni koliko sam se osjećao okej.
Četiri rekorda u jednom trku – lijep i neplaniran uspjeh

IDUĆE NA TAPETI

  • naredne sedmice snimamo novu epizodu Trepezarije. Mima se vraća iz Beča, bit će priče o koncertima Suicidal Tendenciesa i Bad Religiona
  • moram završiti ilustraciju za majicu POPIKa za SAWA Fest