Prije čitanja, naknadno nakucano: Pošto postoji jako mnogo ljudi koji posmatraju tekst kao borbu da se od jednog komercijalnog festivala kojem je očigledno zarada na prvom mjestu napravi underground dešavanje, dužan sam nacrtati neke stvari jer dobijam iritirajuće e-mailove na koje više neću odgovarati.
NE, NE ZASTUPAM IDEJU da dolje navedene grupe budu headlineri festivala ili da mijenjaju BILO KOJE od ovih grupa. NE ZASTUPAM ideju da se kao headlineri dovedu Cannibal Corpse (to mi je jedna osoba napisala – ako postoji bend koji ne volim u death metalu, to je Cannibal Corpse).
ZASTUPAM IDEJU da Sarajevo ima šta ponuditi i da bi bilo lijepo da se jednako dobrim, manjim grupama pruži šansa da sviraju na velikoj bini pred više hiljada ljudi. Na kraju krajeva, ne preporučujem ništa što ne bih ni sam kao organizator uradio. Toliko od mene, imate e-mail na dnu, pa pišite ukoliko osjećate potrebu.
Sarajevo Beer Fest održat će se i ove godine. Kako su činili i ranije, tako organizatori i ove godine slijede tradiciju i efektno ignorišu postojanje nove sarajevske scene (najmanje petnaest godina stare), hraneći svinjac pun ega i odrona. Dok su proteklih godina organizatori čak i ulagali u promociju domaćih bendova predstavljajući sve autorske grupe kolektivno imenom demo bendovi i nudeći im da sviraju za ništa ni pred kim za vrijeme junskog popodnevnog zvizdana, valjda sa željom da profilišu mlade umjetnike u domen pozadinske buke za pivopije ranoranioce, ove godine organizatori su uspjeli pozvati sami sebe, sarajevski bend Crvenu Jabuku, te nekolicinu grupa koje redovno (čast izuzecima), bez ikakvog smisla i zasluga dobijaju jako mnogo medijskog prostora i velike bine sa vrhunskom opremom na raspolaganju.
Mislite da pretjerujem?
2012. godine, prvo izdanje, četiri benda, dva Srbija i Crna Gora, jedan Hrvatska, jedan Bosna i Hercegovina (Mostar), nijedan sarajevski.
2013. godine, drugo izdanje, šest bendova, dva hrvatska, jedan makedonski, jedan iz Srbije i nevjerovatna dva iz Bosne i Hercegovine – oba iz Sarajeva.
2014. osam bendova. Brojanje otežano. Ono što je sigurno – četiri hrvatska benda, jedan slovenski, jedan iz Srbije, jedan iz Bosne i Hercegovine, odnosno Sarajeva i ne znam kako da posmatram Bombaj Štampu – da li reći da su sarajevski bend? Pa pošto nije osamdeset i neka, a Đuro se Sarajeva sjeti kad treba prodati šalu i pošalicu, vjerujem da se Bombaj Štampa može gledati kao slovensko-bosanskohercegovački, ali veoma teško sarajevski.
2015. godina, četvrto izdanje festivala, tri hrvatska benda (da, u to mi spada Crvena Jabuka, baš kao što bih u tu kategoriju smjestio i Zabranjeno Pušenje), četiri iz Srbije (Partibrejkersi repriziraju nastup), a predstavnik Sarajeva i Bosne i Hercegovine je grupa koja svira obrade grupa koje više nisu aktivne ili koje sada aktivno uzimaju pare po BiH, a žive širom regiona.
Život zaista može biti sarkastičan, pogotovo u Bosni i Hercegovini.
Ono što mene jede u cijeloj ovoj priči i ne da mi da šutim je činjenica da se svi busaju podržavanjem domaće scene koju ni na koji način već godinama niko ne podržava osim šačice ljudi i muzičara koji odvajaju od usta da se bave muzikom. Svi se busaju promocijom nečega što ne poznaju ni na elementarnom nivou, i to ne samo da ne poznaju, već efektno ignorišu i nije ih stid vlastite nezainteresiranosti. Ono što mene jede u cijeloj priči je čitav niz sponzora i dok donekle mogu shvatiti da pivovare i mesare žele što više ljudi, nije mi jasno kako to da se neko iz Općine Centar Sarajevo koja sponzoriše ovo dešavanje ne upita: “Pa stani, jebem mu majku da mu jebem, ima li sarajevskih bendova na SARAJEVO BEER FESTU?” Imamo li mrvu principa i morala? IMALO?
Nije u pitanju jeftini lokal-patriotizam jer me isti ne interesuje dva jebena posto, u pitanju je logika i zdrav razum, u pitanju je činjenica da se degradira trud, želja i volja. U pitanju je konstantno, ritualno uništavanje bilo čijeg truda jer kada grupe dođu do jednog nivoa, umjesto da dobiju ruku podrške od kolega koje to mogu, dobiju šamar i tjeranje nazad u podrum. U pitanju je odgajanje nove generacije ljudi da budu nezainteresirani, da ne propituju, da gutaju sve što im se servira kao jedino dobro. I dalje ćemo sjediti, slušati dugmad, Azre, grupe koje su nam slušali roditelji, grupe koje većinom žive na staroj slavi, kiteći se starim imenima, principima, vrijednostima i ideologijama. U učionicama kapitalizma i pretjerivanja odgajamo kulturno osakaćenu publiku imbecila i bezdušnih konzumenata koji će vjerovati samo onome što im se servira, pa ćemo im mi dodatno zabiberiti bez da im kažemo (jer možemo): stani, ima nešto drugo.
Svjestan sam činjenice da bi pozivanje na bojkot ovog festivala bila obična budalaština. Sarajevo Beer Fest, baš kao i njegov filmski rođak imaju tu osobinu da predstavljaju zrak nekog svjetla u kulturnoj rupi Balkana u kojoj je vrijeme stalo, a mozak štelovan na frekvencije bljutavština-ostavština kakva je, dozvolite da povratim dok ovo pišem, sarajevska poprock škola. No nemojte živjeti u zabludi, nije u pitanju svjetlo, već svjetlosna refleksija u u mutnom, blatnjavom ogledalu. Živimo iz godine u godinu uvjereni da se nešto miče, a zapravo gledamo jedan te isti film. Ide se na sve, bez obzira šta je jer zapravo nemamo ništa. Organizatori dešavanja žive iz godine u godinu organizirajući jedno te isto te jedno te isto, apsolutno ignorišući iole konstruktivan komentar. Kada sam prošle godine napisao konstruktivan komentar vezan za Sarajevo Beer Fest, na Facebook mahali odmah mi se javila neka cura, najvjerovatnije jaranica nekoga iz organizacije, spremna da brani uz sajber vile i baklje svoje prijatelje uz povike: A ŠTA SI TI URADIO? HAJDE TI BOLJE URADI!
Nije problem u činjenici da dotična ne poznaje da sam skromno, u skladu sa mogućnostima učestvovao u organizaciji i promociji stotine kulturnih dešavanja širom Bosne i Hercegovine i svijeta. Nije problem ni u činjenici da dotična ne shvata da ne moram aktivno poznavati tehnike i postupke kreiranja nečega da bih na kraju pozitivno ili negativno ocijenio proizvod ili uslugu. Problem je što je sljepilo dotične onemogućilo istu da moj komentar sagleda kao konstruktivan, kao mogućnost jedne fine saradnje. Na kraju krajeva, platio sam kartu za Sarajevo Beer Fest i imao sam potpuno pravo, bez obzira ko sam i šta imam iza sebe da otvoreno i slobodno kritikujem dešavanje i ono što sam dobio za svojih sedam maraka.
Sasvim sam i svjestan činjenice da dolje navedeni teško da bi ikada sjeli i sastavili ovakvu listu. Bože me sačuvaj da budem dio sistema počeši me da te počešem. Sve po zaslugama i vlastitim moralnim načelima. Samo iskreno, pa dokle se može. Moj je usud da budem osoba koja diže glas, osoba koju bole određene nepravde na način na koji druge ne bole (hipersenzibilan kada dođemo do pitanja kulture). Ako sam jedan jedini koji će dići glas i reći OVO NEMA JEBENOG SMISLA, savršeno sam zadovoljan svojom ulogom.
Zato evo šest sastava i umjetnika koji su mogli ove godine zasvirati na Sarajevo Beer Festu, ali neće. Jesu li pozvani, pa odbili iz nekog razloga, ne znam (ako jeste, javite se). Navodim ih jer smatram da su dovoljno kvalitetni da predstave i Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, da dobiju priliku da promovišu svoju umjetnost pred većim brojem ljudi. Nijedan od ovih bendova nije poznat kao bendovi koji sviraju (sa izuzetkom sarajevske tezge), ali su jednako dobri. Znam da bi i tražili manje novca za svoj nastup. Organizirati festival je umjetnost. Balansirati između umjetničkog i komercijalnog aspekta je također umjetnost. Ja sam sasvim siguran da Sarajevo Beer Fest ima tehnički i finansijski sofisticiran sistem kojim su mogli uklopiti neke od ovih grupa da sviraju kao dio noćnog (headline) programa bez da se izgubi i jedna jedina marka, a učini MNOGO.
Postoji nekoliko kriterija po kojima sam birao grupe: u pitanju su sarajevski i tuzlanski bendovi / pojedinci koji naginju ka gitarskom izražaju koji je prihvatljiv za širu masu (izuzetak je jedan čisti rap umjetnik). Dakle, nema ekstremnog punka, nema metalurgije. Svi imaju izdanja i aktivno sviraju širom BiH. Svi su u fazi u kojoj ih treba vidjeti neko, dati im priliku i pomoći im da pokažu šta znaju. I posljednja, mnogo važna stavka, izbjegao sam nepotizam time što nisam na spisak uvrstio nijedan bend u kojem ja sviram (priznat ću da sam na tri probe na samom početku postojanja Strava Škole držao bas u rukama, ali su me izbacili jer sam loš basista).
BILLY ANDOL
Ko su: Osnovani 2009. godine, Billy Andol je sarajevski indie rock bend čiju kičmu čine članovi koji su nekad krasili postave bendova Soba 403, Ofsajd i Killing Jazz Hardcore Baby. Jedan su od najaktivnijih bh. bendova koji nerijetko doživljava poređenja sa Museom i EKV-om. Dosad su samostalno objavili dva albuma koja su ponudili u vidu besplatnog downloada. Treći album nazvan Linije izdat će u narednih nekoliko mjeseci diskografska kuća Dallas Records, što je znak da se uporan rad i trud isplate.
Zašto su trebali biti pozvani: Pored toga što su grupa koja nevjerovatno pazi na sve detalje svog rada, balansiraju između nekoliko žanrova i pitki su širokim narodnim masama bez da su se pokolebali i u svoju muziku uključili smarački, ljigavi melos kao neki ranije headlineri koji su velike zvijezde regionalne scene. Trenutno su poprilično u centru pažnje jer svi mediji koji imaju sluha za domaću muziku izdvajaju prostora za Billy Andol. Album Linije promovišu kako treba – odličnim websiteom i downloadom prvog singla, a snimili su i spot za pjesmu “Balkon”.
http://www.youtube.com/watch?v=V6mjBoJSj9o
CORBANSICK
Ko su: Corbansick je jedan od rijetkih bendova koji je počeo sa radom dvijehiljaditih u sarajevskom undergroundu i ostao aktivan. Na samom početku 2003. godine njihova muzika se najlakše mogla opisati kao rapcore sa popriličnim dodirnim tačkama sa tada hiperpopularnim bendovima kakvi su bili Linkin Park i Limp Bizkit. Kako su godine prolazile, tako su se postave mijenjale, ali bend nije prestajao sa radom. Bend počinje implemenirati elemente funka, te sve više liče na kombinaciju Cypress Hilla i Deftonesa na EP izdanju Another Nobody za šta je zaslužan i vokal Ensar Bistrivoda koji je pod pseudonimom SterMa ostvario značajnu karijeru u rap svijetu uzevši nekoliko nagrada na battle takmičenjima Red Bulla. Kako muzici pristupaju eksperimentalno, danas im je zvuk ponovo drugačiji – elementi stoner rocka dominiraju u muzici.
Zašto su trebali biti pozvani: U aprilu su objavili svoj album “Shattered Skin” koji već sada dobija sjajne kritike od strane publike. Muzika sadrži dosta gruva koji bi sjajno reflektirao energiju na masu. Zašto ne dopustiti priliku domaćim bendovima da promovišu album kako treba – na velikoj bini, pred hiljadama ljudi?
STRAVA ŠKOLA
Ko su: Fali im jedan član da budu Slipknot. Osmočlana grupa Strava Škola ima trojicu gitarista, baš kao Iron Maiden, ali sviraju nešto sasvim drugo. U pitanju je analogni hip-hop – šestočlani bend stvara višeslojnu muzičku podlogu na koji dva MC-ja, Chane i Gaggo, pljuju rime. Objavili su EP Mujo Pljuje koji je dužine jednog prosječnog albuma, sarađivali su sa Dinom Šaranom i snimili više spotova.
Zašto su trebali biti pozvani: Prijaju im velike bine i mogućnost da skaču. Strava Škola je sebi dala u amanet da pravi šou na svakom koncertu, šou koji ni na koji način ne opravdava muzičko neznanje iz prostog razloga što momci sviraju odlično. Ne vjerujete? Pogledajte video.
KONTRA
Ko je: Sarajevski reper, jedan od blistavih predstavnika sarajevskog rep izdanka. Potpisan za FMJAM-a, Kontra je počeo repati 2004. godine. Često ćete kraj njegovog imena vidjeti i DB, što je skraćenica za DlanBeatz, ime kolektiva kojeg je član sa kolegom Shtukom koji ga prati na solo nastupima. Zašto pišem o jednom reperu ako Sarajevo Beer Festu trebaju bendovi? Pa ako je mogao Bad Copy repati na matricu, ne vidim zašto Kontra ne može.
Zašto je trebao biti pozvan: U septembru 2014. objavio je novi album Igra Riječi na kojem su mu gostovali Frenkie, Shtuka, Sivilo i drugi, a beatove kreirali svjetski poznati i priznati Billain i Koolade, između ostalih. Ja se baš i nisam previše snašao na njegovom novom albumu. Razlog je moja zatucanost u rap smjeru, a Kontra poprilično ide protiv toga, stvara muziku sa elementima novog i starog. Dokaz da ga vole su klinke koje čujem redovno kako puštaju njegove pjesme sa mobitela u tramvaju i trolejbusu, tako da iako k(l)aže da nema klupski hit u pjesmi Šutnja, jasno je da ima barem grasovski. Priča oko Kontre se lagano zahuktava, sve više svira i putuje, pa možda nakon što odsvira seriju koncerata po Evropi dobije titulu dovoljno dobrog za Sarajevo. Znate već, naša teška i zahtjevna publika.
FUTAVCI
Ko su: Sarajevski rock'n'roll bend. Veze nemam kad su nastali jer podatak ne piše na stranici. Snimili su album “Socijalni Rock” i objavili ga samostalno 2014. godine u vidu besplatnog downloada. U pitanju je radijski pitka kombinacija svega i svačega u kojoj dominiraju elementi rocka, funka, ska pa čak i popa. Kad ih čuješ na radiju, ne dođe ti da promjeniš stanicu. Znači, ima tu kvaliteta, ma šta voljeli lično slušati.
Zašto su trebali biti pozvani: Kontam da se kod Futavaca dešava sindrom koji zahvati (skoro) svaki naš bend – bend se sam okupi, sam svira, sam snima, sam organizuje prve koncerte, sam promoviše i kada im treba svjetlo u mraku kako bi se popeli na iduću stepenicu (to svjetlo su obično veći organizatori i mediji vani), kod nas nula poena. I tako bend ostaje dugo u svijetu gdje rade od devet do pet (ili traže poslove), ponovo sami snimaju, sami organiziraju, sami se promovišu, sami se jebu sa gazdama kafana sve dok se ne umore i ne odustanu ili ono groznije – postanu tegzaroši. Futavci su, da budemo iskreni, već svirali na Sarajevo Beer Festu – 14.6.2013. u 15 sati je postavljen status na Facebooku da je bend na bini. Sigurno je bilo predivno svirati pred velikim brojem zainteresiranih. U TRI POPODNE. NA ASFALTU. Oni su jedan od bendova, baš kao i prethodni navedeni, kojima očajnički treba ruka vodilja odozgo da im asistira da se pronađu u nečemu što posprdno zovemo estrada.
NO RULES
Ko su: tuzlanski rock'n'roll bend osnovan 2009. godine. Predviđeni Goranom Čamparom Čampijem, već šesnaestu godinu sviraju rock'n'roll inspirisan Majkama, Partibrejkersima, Johnom Leejem Hookerom, Chuck Berryijem i ostalim velikanima. Najvjerovatnije jedini bend ove vrste aktivan na području Bosne i Hercegovine, kao savršen za ispijanje enormnih količina alkohola, đuskanje i šmekanje koka i frajera oko sebe (ukoliko niste zauzeti/e). Iza sebe imaju tri albuma i nebrojeno singlova, a novi album se snima uskoro.
Zašto su trebali biti pozvani: Pozvati No Rules na ovakvu manifestaciju znači da poznaješ rock'n'roll i prepoznaješ dobar bend. No Rules sam imao priliku gledati uživo prije mjesec dana. Bend je u aposlutnim neuslovima u krajnje nezahvalnoj situaciji uspio da napravi HAOS dobar koncert. To je odlika dobrih bendova sa glavom i repom, onih koji se ne pokunje pred situacijom i daju sve od sebe da publici i njima bude sjajno.