Dopustit ću sebi slobodu i pobjeći od klasične forme recenzije ovaj put. Šta je zapravo recenzije doli marketinški nabuđena nabrajalica kojom se predstavlja određeni produkt? Ovo je dobro. Ovo nije dobro. Ovo bi trebalo bolje. Nadajmo se da ćemo biti update ubrzo. U svijetu video igara to je skoro pa uvijek jednosmjerna ulica.
This War of Mine zaslužuje potpuno drugačiji pristup, prvenstveno zbog atmosfere koja će posebno teško pasti igračima na ovim prostorima upravo zbog teme. Dok će klasični konzument video igara biti zbunjen premisom ove igre, pa mu se ista možda učiniti u potpunosti neatraktivna, većini ljudi sa ovih prostora će ona sama biti ogavna, ali logična, te u svakom slučaju zahvalna tema koja na groteskno zabavan način prikazuje pakao.
Nesumnjivo inspirisana Sarajevom u periodu od 1992. do 1995. godine, This War of Mine vas stavlja u ulogu civila u ratnom sukobu. Grad je, naravno, izmišljen, oni što pucaju kao ni razlozi za pucanje nisu jasno definisani, te nije ni jasno na čijoj su strani civili koje vi vodite. Igra nije tu da očita političku lekciju, već da prikaže prosječnom igraču da postoji i druga strana rata.
U igri ćete voditi skupinu civila koja će vremenom, srećom ili nesrećom, postajati veća ili manja. Svaki element te skupine je živo biće sa svojim strahovima, željama, navikama. Svako dolazi iz različite pozadine i na različit način poima rat i svoju ulogu u istom. Vrijeme u igri broji se danima, a svaki dan ima dva elementa – dan i noć. Za vrijeme dana, kada je sasvim opasno izlaziti vani, svojim civilima davat ćete različite zadatke – čistit će otpad, pripremati hranu, odmarati se, raditi na skupljanju vode. Vaše sklonište je srce igre, mjesto gdje živite i spremate se da preživite.
A kada noć prekrije (olimpijski) grad, jednog od vaših civila slat ćete u pretraživanje različitih objekata. Neki od ovih su napuštene ruševine, no za druge se govori da su mjesto gdje i dalje žive različiti ljudi. Ono što im je zajedničko je činjenica da svaki objekt sadrži određenu količinu različitih resursa koji vam pomažu da preživite. Ostalima u skupini možete izdati naređenje da spavaju ili da budu na straži kako predstavnik neke druge skupine građana ne bi upao u vaše sklonište i opljačkao vas. Odlazak u noć i pretraživanje lokacija bit će uzbudljiva misija, a najefektniji ćete biti ukoliko uložite truda u stealth pristup. Planiranje je zlata, hrane i ljudskih života vrijedno. Vrijeme će vršiti konstantan pritisak jer se morate vratiti prije zore, dok će vam na nekim lokacijama biti potreban i poseban alat kako bi otvorili ili razvalili vrata.
No najteži trenuci noći su oni kada se nađete oči u oči sa drugim osobama, ljudima koji pokušavaju preživjeti rat baš kao i vi. Neki od njih, najčešće stariji i nemoćni, molit će vas u formi strip balončića da im ne uzimate hranu i da izađete iz njihovog doma. Drugi će vas preklinjati da ostavite nakit koji ste krenuli gurati u džepove jer su u pitanju uspomene. Pljačka, tako čest akt u video igrama, sveden je zapravo na nivo moralnog ponora – s jedne strane ste vi kao nevin civil u užasu rata sukobljen sa drugom stranom, drugim nevinim ljudima koji također pate. Ukoliko posjedujete iole moralnih vrijednosti, osjetit ćete da vam This War of Mine izaziva mučninu u stomaku koja doduše polako pada u onom trenutku kada se susretnete sa naoružanim civilima koji su spremni da vas raznesu na komade zato jer ste se usudili (pokušati) opljačkati njihov dom.
Najefektivniji aspekt ove igre je činjenica da niko nije nevin i da svaka akcija ima odgovarajuću reakciju. Bez obzira da li ste opljačkali nečiju kući i uspjeli da ne ubijete naoružanog sina koji čuva svoje stare roditelje od pljačkaša (vas), kući ćete se sljedeće jutro vratiti potišteni, depresivni, gladni i umorni. Kroz menadžment ljudskih i materijalnih resursa, rat morate učiniti što lakšim za sve ukućane što će biti poprilično teško. Evo samo jednog primjera koji su na određen način proživljavale mnoge Sarajlije i Sarajke: kada dođe zima i svi postanu gladni, jasno je da se mora ložiti kako bi se sklonište zagrijalo, a hrana napravila. Međutim, kada shvatite da nemate naložiti ništa osim knjiga, vidjet ćete kako će depresija početi rasti među određenim ljudima koji su u kući.
Psihička stanja idu i do granice apsolutnog nervnog sloma kada će pojedinac (najčešće nakon što je ubio jednu ili više osoba za vrijeme noćne pljačke) sjediti i ninati se naprijed-nazad, bez ikakve mogućnosti da radi bilo šta. U tim slučajevima, imate igrača manje, te sve ide sporije, pa ćete morati sa takvim likovima postupati nježno i polako: mnogo razgovora (verbalne utjehe), mnogo sna, mnogo hrane, pa čak i sporadično opijanje kako bi došlo do opuštanja živaca.
This War of Mine nema takvu mehaniku da možete shvatiti šta je pravi odgovor na dilemu sa kojom ste suočeni, već će svaka akcija zapravo biti igra vaganja. Kako bi stvari bivale još crnje, shvatit ćete da vremenom ne birate samo između života i smrti ljudi koje pljačkate, već i ljudi koji su dio vašeg tima. Hrane i vode nikad neće biti dovoljno, ono malo oružja što ćete pronaći ćete naknadno veoma brzo uništiti, te će svakim nadolazećim danom misija preživljavanja biti sve teža i teža.
Igra je predstavljena u grafički sumornom i sivom okruženju, sasvim odgovarajućem za temu, sa dosta grubo naglašenih detalja, a posebna pohvala ide na soundtrack koji daje dodatnu težinu upravo zahvaljujući činjenici da nije jak i u prvom planu, već cvili u pozadini.
Naravno da će ljudi koji su imali tu nesreću da budu u ratu uvidjeti da igra uveliko griješi što se tiče nekih aspekata, tj. kada bi u This War of Mine ubacili zombije, veoma bi lako dobili zombie survival naslov (usrdno se nadam da 11Bit Studios neće podleći molbama da se izda zombi DLC jer bi to naprosto uništilo igru). Jasno je da u ratu niko ne skuplja daske i eksere da napravi fotelju koja će pomoći otklanjanju efekata depresije, ali poenta priče nije u hirurškoj preciznosti samog čina ni prezentaciji jednog ratnog dana kroz vizir apsolutne autentičnosti, već se određena količina realnosti žrtvovala za atmosferu. Dosad This War of Mine nikad nisam igrao u seansama dužim od 30-40 minuta jer bi me igra toliko izdeprimirala da sam se osjećao i više nego loše. Mučno i jadno.
This War of Mine je strategija, menadžer i stealth arkadni naslov. Ovo je eksperiment koji se na hrabar način odmiče od klišeja i propagande, pa čak i morbidne premise da je bilo šta u ratu zabavno. This War of Mine dopušta sebi da bude igra okovana depresivnošću koja izaziva reakcije. I upravo zbog te smjelosti, This War of Mine je jedan od najboljih naslova ove godine.
This War of Mine dostupan je na Steam platformi, ali i u DRM-free verziji na GOG.Com i Games Republic. Zahvaljujem se 11Bit Studios na ustupljenom primjerku.