Obilazeći danas lokalne dilere u potrazi za brojevima Dylana Doga koji mi nedostaju (kad smo već kod Dylana, koji je vrag Veselom Četvrtku? Prvo što ne odgovaraju na mailove, ne odgovaraju na komentare na Facebooku, nemaju nikakav odnos sa kupcima i odjednom su prije dvije godine prestali uvoziti u BiH. Gdje vi nabavljate njihova izdanja?), ugledah ove dvije prelijepe knjižice u izlogu.
Nije teško pogoditi da zombi entuzijasta kakav sam ja uživa u jednom od najboljih strip naslova u posljednjih minimum deset godina (sad će desetogodišnjica izlaska stripa), ali ne samo kao pasivni čitatelj; mene je The Walking Dead na određeni način inspirisao i da počnem pisati Dnevnik Preživjelog, doduše na manjem, amaterskom, trasherskijem nivou.
Dosad sam u avanturama Ricka Grimesa uživao isključivo piratski, skidajući scanove sa interneta jer su mi štampane verzije bile u potpunosti nedostupne, no duboko u sebi sam znao da ću kad tad morati prikupiti sve izašle epizode. Ameri su to sjajno uradili, mjesečna izdanja, pa onda ukoričena izdanja, pa tvrdoukoričena izdanja, pa omnibusi… (visoko)kvalitetna izdanja za svačiji džep. Da sam u Americi, naravno da bih kupovao samo mjesečna izdanja i ne bih nikada poletio za tvrdim koricama, kao što me ni Libellus ne može namamiti reizdanjima Doga koja su u suštini isto sranje, drugo pakovanje.
Imao sam ideju da kupim dva compendium izdanja američkog porijekla koja donose po četrdeset i osam epizoda po izdanju (više od hiljadu stranica), a to je ekonomski najisplativija varijanta; compendiumi se mogu pronaći za dvadesetak do tridesetak dolara po izdanju na internetu i sa dva izdanja bih ubio većinu kolekcije (ovaj mjesec je izašlo stotinu i trinaesto izdanje). I iako su sve opklade bile na strani compendiuma i američkog izdanja, kad sam ugledao ove dvije ljepotice, morao sam da ih imam.
Zašto? Možda će se nekome od vas učiniti veoma čudna takva postavka stvari, ali ja strašno cijenim domaće izdavaštvo, pogotovo kada ono nije ograničeno na stvari kao što su knjige autora kakvi su Tariq Ali ili Miljenko Jergović. Ništa protiv te dvojice, ali ti se i na kioscima prodaju i za vrijeme ljetne sezone na dušeku čitaju. Početi izdavati crno-bijeli strip u zemlji/regionu koji je nekada davno imao strip kulturu, a danas ona većinom počiva na starijim generacijama je izuzetno rizičan potez. Era je junaka u koloru, DC-ja i Marvela. Naš prostor uvijek je bio guzom okrenut ka talijanskom stripu ili umjetničkom stripu (to su ove ozbiljne stripadžije što povrate svaki put kad me vide jer im nikad nisam dao pardona niti sam ikad htio ulaziti u raspravu sa njima. Čitam šta mi se čita, odjebi iz moje strip epizode.). Većinu ovih stripova možete pronaći u dobroj skeniranoj varijanti na internetu. I ako pomislite da je as u rukavu činjenica da se po ovom stripu snima visokobudžetna serija koja obara rekorde gledanosti, te da će prodaja stripa zbog toga narasti… molim vas. Pola ljudi koji gledaju onu tegobu od serije i definitivno najlošiji izrastak franšize, pola tih humanoida uopće ne zna da je serija nastala po stripu.
Krenuti izdavati nešto ovakvo je uvijek naslijepo i u ludom entuzijazmu, bez obzira na finansijski podršku. Kolika god ona bila, znamo šta je osnova ekonomije – izradi – prodaj – zaradi – izradi opet – ponovi.
Srbijanska izdavačka kuća Darkwood Comics nije prva kuća koja se latila izdavanja “Walking Deada”. Davno, davno, 2004. godine, samo godinu dana nakon što je krenulo izdavanje u Americi, kuća Lavirint iz Čačka je pokušala sa izdavanjem, no tada je “Walking Dead” bio novitet ne samo kod nas, već i u Americi, pa se baš i nije najbolje primio. Danas, situacija je malo drugačija, te nadajmo se svjetlija za strip izdavače.
Prva knjiga koju sam tek počeo čitati (ponovo i sa velikim užitkom) nosi naslov “Davnoprošlo vreme” ( u originalu “Days Gone Bye”) i baš kao i američki pandan sadrži šest prvih epizoda stripa. Oduševljava priprema i prijelom izdanja, te se primjeti ogroman uloženi trud u svaki aspekt: od prijevoda, prijeloma, unosa teksta, pa sve do dodatnog sadržaja kao što su slike sa originalnih naslovnica u punom koloru na kraju knjige. Prijevod je posebno značajno pohvaliti. Vladimir Tadić je preveo što je vjernije moguće i prijevod apsolutno ima smisla u cijeloj priči, te se ne čini kao strano tijelo na papiru. Nervira i dalje činjenica da se strane riječi pišu kako se izgovaraju, ali to je sada već dio kulture, jezika i ima dugu tradiciju, tako da bi možda i bilo čudno da čitamo Rick, a ne Rik ili Shane, a ne Šejn.
Za cijenu od 18 KM po knjizi, ova ponuda je apsolutna bagatela. Na duge staze nećete proći jeftinije kupujući domaće izdanje, ali ćete definitivno pomoći domaćem izdavaštvu i lijepo je imati naše izdanje, pogotovo ovako kvalitetno i očigledno odrađeni sa velikom količinom truda i ljubavi.
Moja jedina želja je da se ova izdanja nastave pojavljivati na našim policama jer bi bilo prestrašno da izađu još dva ili tri, te da se tu stane. Svaki pravi stripoljubac zna da nema ništa gore od nepopunjene kolekcije…