Nacionalističko orgijanje po jeziku

Pokušat ću u narednom tekstu sumirati svoju transformaciju, i fizičku i psihičku, od momčića iz gradske suburbije u podstanara u grčevitoj potrazi za poslom. Previše toga mi se desilo od trenutka kada sam u četvrtak ušao u novi stan, pa je to onako tema sama za sebe, neovisna i gordo izdignuta na sami vrh tema u mom mozgu. No sada o maloj svjetlijoj strani ovog užasa svakodnevnice.


Dobra stvar koju su naši proizvođači cigareta uveli su debelo boldirane, crne oznake o štetnosti pušenja. U određenim zemljama, oznake su maštovitije, pa prikazuju crne zube, rakom nagrižena pluća… ali kakva nam je zemlja i ove crne su zasad i više nego dobre jer bi se u suprotnom vodila grčevita rasprava jesu li rakom više oboljela hrvatska, srpska ili bošnjačka pluća…


Naravno, jezičke perverzije kojima nas bombarduju sa zlatnih, a plastičnih tabli na ulazima u kvazi-državne institucije i sa svih mogućih dokumenata nisu izostale ni sa novih cigaretnih oznaka i upozorenja i nekako su najgrotesknije upravo na ovim pakiranjima. Stvar je u tome da je fond riječi korišten u upozorenjima toliko uzak i toliko jednak u svakoj od tri varijante istog jezika (pomirite se sa tim, savršeno razumijete svaki ”jezik” na području bivše Jugoslavije i svjesni ste da su lokaliziranje i nacionalizacija jezika ništa drugo no grčevita borba za vlast i drkanje na nekakvu, najčešće nevinom tuđom krvlju ispisanu prošlost (da se furamo na bogumile, pa i haj’).


Danas mi u goste dođe prijatelj, curin kolega sa posla koji puši Drinu, pa sam iskoristio moment da uslikam oznake na Drini i prikažem zapravo cijeli apsurd trojezičnog upozoravanja i nekakvog bespotrebnog zadovoljavanja potreba konstitutivnih naroda da budu upozoreni i na štetnost konzumiranja duhanskih prerađevina na NJIHOVOM SPECIFIČNOM i APSOLUTNO DRUGAČIJEM JEZIKU.



Ovaj tekst i fotografije inspirisani su mojim, sada već trodnevnim sa pragom u četverodnevni, ritualom odricanja od cigareta u nadi da ću se jednom za svagda više riješiti ovog otrova, uštediti novac, dobro mirisati i buditi se sa manje komadića pluća u grlu. Nadajmo se. Još nisam pokleknuo, a kad kažem da mi je teško, vjerujte da mi je teško… No sad ide lakši dio dana, a to je hrkanje 🙂