Mini Metro je jedan od rijetkih naslova koje posjedujem na više platformi. Inače, uvijek pokušavam da igre vežem za određene uređaje, no u slučaju Mini Metroa, nisam osjećao da je kupovina u više navrata bacanje novca, štaviše, čak sam igru i poklanjao.
Nakon što sam je igrao na PC-ju i Androidu, dobio sam priliku da je zaigram i na Nintendovom Switchu. Switch verzija je vjerna kopija PC verzije, uz mali dodatak, ekskluzivni lokalni multiplayer mod za do četiri igrača.
Ukoliko još niste imali priliku graditi u Mini Metrou, ovo je indie naslov minimalističkog dizajna u kojem imate cilj održavati i unapređivati sistem podzemnih željeznica u 20 gradova širom planete. Stanice su prikazane u vidu jednostavnih simbola kakvi su kvadrat, krug i zvijezda, te se uz njih prikazuju manje varijante istih koje simboliziraju putnike (pogledati logotip na samom vrhu za dodatno objašnjenje). Kada se na kružnoj stanici pojavi trokut, morate je linijski spojiti sa stanicom simbola trokuta. Koncept je jednostavan, ali težina raste iz trenutka u trenutak jer se na mapi pojavljuju nove stanice i simboli, a broj linija je ograničen. Tek na kraju sedmog dana igrači dobijaju mogućnost da izaberu nove linije koje su u bojama stvarnih linija metroa određenih gradova, kao i lokomotive, tunele koji služe za prijelaz preko vode ili posebne stanice.
Postoji nekoliko vrsta modova. Onaj klasični igru postepeno otežava, ekstremni mod ne dopušta modifikovanje stanice, kao ni pomjeranje lokomotiva sa trake na traku. Dva dodatna moda omogućavaju bezbrižno igranje jer se stanice ne mogu prepuniti putnicima, što inače označava kraj igre, oni su pogodni za mlađe igrače ili one koji jednostavno uživaju u kreiranju stilski impresivne mape podzemne željeznice.
U ručnom modu, touch screen kontrole su najbolji način upravljanja, pogotovo kada dođe do komplikovanja na terenu. Za fizičke kontrole potrebno je nekih pola sata navikavanja, ali nakon toga, upravljat ćete gradnjom bez problema. Mini Metro dovoljno dobro funkcioniše u televizijskom i prijenosnom modu igranja.
Ono što me nije oduševilo je lokalni multiplayer. Prije svega, ne postoje nikakve upute, pa ćete veoma brzo shvatiti kako se kontrole ne ponašaju kako bi trebalo. Kod mene je to izazvalo frustraciju da bih tek nakon nekog vremena otkrio da se polovica Joy-Cona zapravo treba držati uspravno, ne položeno kako većina igara nalaže u lokalnom multiplayeru i kako je, barem po Nintendovom grafičkom prikazu podjele strana Joy-Cona, i planirano. Upravljanje strelicom je nezgrapno, te mi igra u multiplayeru nije pružila mnogo zadovoljstva.
Ipak, Mini Metro i nisam zaigrao zbog multiplayera nego zbog već dokazanog terapeutskog iskustva koje može biti pretvoreno u noćnu moru po potrebi. Ovaj naslov je jedna od najboljih indie igara na PC-ju i ništa ga nije spriječilo da to postane i na Switchu.