Kad imaš dijete, to je cjelonoćni i cjelodnevni posao. Nema stajanja. Nema opuštanja, na kraju krajeva – pogledajte zapravo koliko me ima na ovom blogu koji mi je donedavno bio jedna od glavnih okupacija i sve će vam biti i više nego jasno.

Jučer sam uspio uhvatiti sat vremena da posjetim Sajam knjige i učila u Skenderiji. Ovo je jedan od onih dobrih sajmova na kojem se pojavi veći broj izlagača, inače vam se sve svodi na pražnjenje skladišta od strane domaćih izdavača, vjerske knjige i upute, ili prijevode Stephen Kinga na ekavici od strane prekodrinske raje. Ni ove godine nije baš najsretniji izbor, ali je veći.

Kad smo već kod štandova sa literaturom religijske tematike, na takvima mi apsolutno nije zanimljiv sadržaj, ali obožavam gledati face koje se tu okupljaju i slušati razgovore tih ljudi. Interesuje me po kojem se rezonu preporučuju knjige i ko ih kupuje, kakva je svrha kupovanja i čitanja istih. Nemojte pomisliti da ljude koje interesuje takve tematika posmatram kao mlade majmune, jednostavno nisam upućen u sve to i u jednu ruku mi je interesantno.

I tako, probijam se ja između štandova na kojima uposlenika već pakuje svoje knjige jer je posljednji dan sajma i ugledam štand sa meni nezanimljivo literaturom – onom religijskom. Na štandu dvije osobe, pokrivena žena i mladića sa dvodnevnom bradom obučen u onu dervišku košulju bijele boje. Izbor knjiga klasičan – od Kur’ana u različitim varijantama, islamskih molitvenika ove ili one vrste, pa sve do dodataka tipa hamajlije i tespisi. A onda ugledam NJU. Stajala je na samoj sredini stola, okružena knjigama koje su slavile Gospodara i opominjale ovozemaljske insane, ugledah knjigu tvrdih crnih korica kako me prijeteći gleda i pročitaj plamena slova na naslovnici: MALLEUS MALIFECARUM: MALJ KOJI UBIJA VJEŠTICE.

Nisam baš mogao sebi doći tako lako. Za sve vas koji ne znate, Malleus Malifecarum je knjiga iz 15. vijeka koju su napisali inkvizitori Heinrich Kramer i Jakob Sprenger. Knjiga se na osnovu tekstova iz Starog i Novog zavjeta bavi opravdavanjem inkvizicije i njihovog lova na heretike, kao i mučenje potencijalnih čarobnjaka i vještica. Sama knjiga je simbol odvratnog, mračnog doba, a zanimljiv je i stav autora prema ženama, stav koji se nažalost i dan-danas održava na životu u određenim krugovima društva i glavama.

Priđem ja fino štandu, a gospodin Dvodnevna Brada me pogleda i učtivo upita može li mi pomoći.

“Ja bih da vidim Malleus Malifecarum, ako nije problem.”

Brada mi dodaje knjigu i pokazuje da je ista na sniženju, samo dvadeset i pet maraka. Hrvatsko izdanje. Ja okrenem knjigu, a na zadnjoj stranici piše cijena od 300 kuna. Opa bato, pomislih, izvukoh lovu i dadoh je frajeru.

Dok mi je pakovao knjigu, nisam mogao da ga ne upitam.

“A recite mi… malo mi je čudno da je ova knjiga kod vas na štandu, mislim, Vi se bavite nekom drugačijom literaturom…”

Dvodnevnaš me pogleda i nasmija se.

“Pa da, gospodine, ali eto… malo i da druge religije predstavimo na neki način.”

Nisam se uspio suzdržati.

“Pa katoličanstvo predstavljate kroz srednjovjekovno mučenje na osnovu naredbi likova koji su vjerovali da je Zemlja ravna dok su u Arabiji cvjetale matematika, astrologija i ostale nauke? Kroz mučenje i ponižavanje žena? Pa dobro, i to je način.”

Bradi zadrhti brada, pa proguta knedlicu i reče: “Oprostite, nisam htio da vas uvrijedim, zaista nisam, nismo imali takvu namjeru, ovo je više historijski dokument.”

Okrenuo sam se i nasmijao.

“Niste me uvrijedili, ja sam ateist ukorijenjen u filozofiju satanizma. Hvala lijepo i doviđenja.”

Sreća pa su drugi kupci taman naletili. Brada se zainteresirao nekima manje zainteresiranim.

P.S. Evo gledam po netu, ima ljudi prodaju ovo izdanje za 200 marona. http://www.pik.ba/artikal/500958/malleus-maleficarum/

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here