Na samom početku, kako ne bi buljili u prazno i pitali se o čemu ja tačno pišem, najbolje da krenemo od moje recenzije originalne igre. Nakon toga, možete se vratiti na ovaj tekst i nastaviti čitati. No ako ste igrač koji je odigrao State of Decay ili ste pročitali prijašnji tekst, idemo dalje…
Nije prošlo mnogo (tačnije rečeno, prošla su dvadeset i četiri dana) od trenutka kada je State of Decay, simulator zombi apokalipse sa XBox 360 konzole prešao na Steam u punoj formi (ruku na srce, bio je i ranije dostupan, no u Early Access varijanti). Mnogi su ga dočekali raširenih ruku, sretni što se ova konzolaška igra napokon učinila dostupnom i PC miljeu. Jedan dio publike dočekao ju je i na nož zbog bugova koji su podosta remetili i samu igru, ali nekako, zahvaljujući ideji, otvorenosti sistema i samoj atmosferi i ti bugovi kojih je svakim updateom sve manje i manje, zanemareni su.
State of Decay: Breakdown je DLC za originalnu igru, dostupan unazad nekoliko sati na platformi Steam po cijeni od 5,99 €. Breakdown je nezavisni DLC, tako da ćete ukoliko želite igrati morati kupiti i originalnu igru koja je od ovog trenutka naredna četrdeset i četiri sata dostupna po cijeni sniženoj za 50%. Naravno, Breakdown se lansira jedino i isključivo ka vlasnicima originalne igre, tako da se pretpostavlja da istu već imate. No ukoliko nemate… sve piše, sniženje je na snazi.
Breakdown je najlakše opisati kao survival mod State of Decaya. Survival mod je sad već ustaljeni mod svih video tuča i jedan od omiljenih modova za jednog igrača gdje nastavljate iz runde u rundu sa istom (ili neznatno uvećanom) količinom energije iz prethodne runde, te se trudite izdržati što duže, igrajući protiv sve opasnijih protivnika. Breakdown funkcioniše po veoma sličnom principu: igra počinje vremenski nakon završetka State of Decaya i baca vas u kožu nasumičnog preživjelog (kako rješavate misije, moći ćete izabrati i druge heroje koji se razlikuju po karakteristikama, izgledu i naoružanju.) koji je već upoznat sa činjenicom da je zombi apokalipsa nastupila. Vaš prvi zadatak bit će pronaći novu zajednicu u koju ćete se morati uklopiti. Onda kreće ubijanje zombija, građenje baze iz početka (nema više ništa spremno i lako u ovom DLC-ju), pretraživanje kuća, otkrivanje novih lokacija, bildanje likova uz pomoć RPG sistema prisutnog i u originalnoj igri. Finale vaše borbe je pronaći RV kombi u jednom trenutku, potrpati u njega svojih šest omiljenih preživjelih i ići dalje… a dalje se nalazi novi nivo težine, više zombija, manje hrane, manje oružja. Postaje sve teže i teže i imate samo jedan jedini cilj – preživjeti. Vremena je malo, odluke su na vama. Najkraće rečeno – Jovo nanovo do game overa.
Ovo je ultimativna sandboxzombi simulacija gdje se igrača ne opterećuje nijednim vidom priče, kao ni misijama koje pričaju priču, već je osnovni cilj ostati što duže živ. Neminovno je da na kraju svi umiru, a vaš kraj nalazi se na kraju liste likova koji su vam dostupni za igranje. Naravno da postoje misije, ali sve one su vezane isključivo za preživljavanje, ali ne za priču – traži nove preživjele, rovi po ostacima kampova, ubij jednu hordu, ubij drugu hordu. Zombiji su brži, pomalo mi se čini da su i pametniji, te više nema prostora ni za kakve budalaštine koje ste mogli izvoditi u originalnom naslovu. U Breakdownu zombiji su tu da vas ubiju, te će napadi na vašu bazu biti česti i ubojiti, a ne estetska pojava u igri. Što prije dignete osmatračnicu i nabavite oružje za sve likove, bit će vam lakše sačuvati one sa kojima želite u novu avanturu svojim RV-jem.
Konstantna napetost i težina koja raste iz minute u minutu su zaista pozitivne karakteristike ovog DLC-ja, Ove stavke su mnogo bolje nego u originalnoj igri. S druge strane, veliko razočarenje stiže u vidu mape koja se istovjetna onoj iz originalne igre, te ćete, odlazeći iz doline vratiti se u istu. Nema tu previše nasumičnih elemenata i jedini izazov pruža povećanje težine. Kada bi u nekoj od sljedećih zakrpi razvojna kuća dodala barem jednu novu mapu, bio bi to PUN pogodak. Čak ni nova mapa nije potrebna – kada bi se samo integrisala skripta koja bi na grafički istoj mapi mijenjala raspored cesti, kuća, polja i šuma, to bi bio pun pogodak. Ovako, bez obzira što je igra zahtjevnija iz minute u minutu, na kraju se moramo suočiti sa zidom zvanim monotonija. Da li ćemo ga uspjeti preskočiti? Teško je reći.
Sa sigurnošću se da reći da je grešaka u State of Decayu sve manje sa svakom novom zakrpom, no evidentno je da i Breakdown pati od velikog broja istih. Važno je ovo napomenuti zbog ljudi koji baziraju svoju kupovinu i na ovoj osnovi. Također, vrijedi napomenuti da bez obzira na vaš kraj u originalnoj igri, Breakdown počinjete kao sasvim novu igru, sa novim profilom i novim save fileom. Ukoliko ste tražili bolje integrisanje i povezanost između originalne igre i DLC-ja, toga nažalost ovdje nema.
Da li State of Decay: Breakdown vrijedi šest eura? Uzmimo ovako: ukoliko vam se nije svidio original, nipošto ne pokušavajte popraviti dojam sa ovim DLC-jem. Ukoliko vam se svidio original, možete prijeći preko nepovezanosti DLC-ja i originala, istih grešaka kao u originalu i jedne te iste mape, ali ste i željni mnogo teže i izazovnije igrivosti gdje se svaka greška plaća veoma skupo, onda je DLC kao naručen za vas. Ako je originalni State of Decay zombi simulator, ovo je najbliže što se može prići zombi apokalipsi bez potrebe da zabijete sjekiru u glavu svojim nemrtvim prijateljima, komšijama i roditeljima. Bilo bi sjajno kada bi se u ovom modu dodala nova mapa, na određeni način ga se povezalo sa originalnom igrom, te se ispravile postojeće greške. No, ako vam nije bilo dovoljno klepanja po tuđim kućama i razvaljivanja glava, te hoćete još brže i agresivnije (a uz to želite da svoje bodove i dostignuća predstavite prijateljima na bodovnoj tabeli), Breakdown čeka na vas. Naravno, novim kupcima preporučujem da izgustiraju originalnu igru jer ima se tu jako, jako mnogo odigrati.
State of Decay: Breakdown dostupan je na servisu Steam, baš kao i originalna igra. Zahvaljujem se Undead Labs na ustupljenom primjerku.