Igrao sam: Kôna: Day One

Upozorenje: Ovo NIJE recenzija finalnog produkta. Ova igra se trenutno nudi u pre-alpha/alpha/beta/early access fazi i osvrt je baziran na osnovu verzije igre ponuđene na igranje u trenutku pisanja recenzije. Finalni produkt se može nikako ili drastično razlikovati od onoga predstavljenog u ovom tekstu.

Kona: Day One (izvorno: Kôna: Day One) je igra-duh, prvenstveno zahvaljujući dubioznim odlukama razvojnog tima Parabole. Novinari su primjerke dobili putem Valveove platforme Steam, ali u digitalnoj prodavnici nećete naći ni K od Kone iz prostog razloga što igra nije izašla na Steamu. Pošto je ovaj projekt Kickstartovan i primjerci igre su rasprodani, klauzula u ugovoru zabranjivala je organiziranje bete zatvorenog tipa unutar Steam sistema. Rješenje o distribuciji igru nađeno je u vidu GOG-ove nove In Development platforme koja, baš kao i Steamov Early Access, nudi priliku timovima da nedovršene igre prodaju putem GOG.com stranice. Ono što In Development razlikuje od Early Accessa je stroga kontrola proizvoda koji se nude i povrat novca bez pitanja u roku od dvije sedmice nakon kupovine.

kona1
No dobro, u kakvom je stanju Kona trenutno? Radi se o beta verziji prve epizode serijala. Iako je na samom početku trebao biti razrađen sistem sezone, pa je igračima nuđen na prodaju season pass, odlučeno je da će priča Kone ipak biti ispričana u vidu zasebnih epizoda koje će igrači moći kupovati i igrati po kojem god redu žele. Ovo naravno otvara pitanje koliko ovakav biznis model može naštetiti igri koji počiva na naraciji, ali uzdat ću se u pamet (i neuobičajene poteze) Parabolea.

Kona je šesti naslov In Development platforme i nudi nam priliku da na nekoliko sati budemo Carl Faubert, nekad ratni veteran, a danas uspješan privatni detektiv koji je pregazio dalek put kako bi se našao sa svojim novim klijentom, bogatim W. Hamiltonom koji i nije u najboljim odnosima sa svojim komšijama. Kona koristi prvo lice kako bi osigurala intimno iskustvo igračima i iako bi vam na prvu moglo pasti na pamet da igra koristi mehanika kakvu smo viđali u SOMI ili Penumbra serijalu, ipak je većina zagonetki u stilu point'n'click igara.

Na samom početku ugodno iznenađenje. Nakon što sa klupe vidikovca na kojem počinjete pokupite stvari, sjest ćete u svoj kamionet i moći ga više-manje slobodno voziti po prirodi. Svijet igre definitivno nije otvoren, ali na jedan specifičan način Kona potpomaže održavanje iluzije slobode. Atmosfera je vrlo zanimljiva. Filmski, momenti izolacije podsjećaju na Kubrickovo Isijavanje, a ako tražite uzor iz interaktivnog video svijeta, Long Dark i njegova prezentacija kanadske zime su veoma slični onome što možete vidjeti u Koni.

kona2

Svijet ćete istraživati čitajući poruke (napisane na francuskom sa titlovima na engleskom), slušajući naratora i rješavajući zagonetke. Predmete u zagonetkama možete kombinirati i sve zagonetke, odnosno njihova rješenja su u dosta slučajeva logična, pa je tok igre time veoma fluidan i opušten. Određene poteškoće pružat će vam divljina i problem preživljavanja, ali ne morate se plašiti – Kona vas ne tjera da pijete i jedete u nelogičnim količinama. Jedinice na koje trebate paziti su pretrpanost stvarima, izdržljivost i temperatura. Pretrpanost je ništa više no razlog za vježbanje baratanjem količine stvari koje nosite, izdržljivost se troši trčanjem i obnavlja mirovanjem, a temperatura je konstantni problem koji se rješava obitavanjem u blizini izvora toplote.

U predivno dizajniranom svijetu u kojem je posebna pažnja posvećena sitnim detaljima kako bi se sve zaista doimalo kao da se igra dešava u sedamdesetim godinama prošlog vijeka ne postoje nikakve upute igračima. Morat ćete se snalaziti sami što je u jednu ruku dobro i zadovoljavajuće, no ako ste jedna od osoba koje ne vole lutati previše, u verziji Kone koju sam ja igrao postoji nekoliko momenata gdje se vrtite ukrug.

Najveći trenutačni problem Kone je neoptimiziranost igre. Učitavanje između nivoa zna biti bolno dugo, a framerate mi je na otvorenom znao pasti tako nisko da je jedino što sam mogao uraditi igranje u prozoru na minimalnoj rezoluciji. No ukoliko se isti problem desi i vama, ne brinite – GOG.com, kao što napisah, vraća novac u prvih četrnaest dana bez pitanja.

Izrazito mi je teško ocijeniti šta bi Kona: Day One i sam serijal mogli postati. Radi se o zanimljivoj avanturi sa elementima horora, survivala i akcije koja trenutno pati od neoptimiziranosti i ostalih detalja koji bi mogli ojačati strukturu priče. Sam izlazak ovakve vrste igre u ranoj fazi mi baš i nije jasan, ali potencijal je tu i za nadati se da će Parabole uspješno privesti projekat kraju i zainteresirati igrače za misterije jezera Atamipek.

Kona: Day One sam igrao na Steamu, ali je trenutno dostupna samo putem stranice GOG.com. Zahvaljujem se Evolve PR na ustupljenom primjerku.