Upozorenje: Ovo NIJE recenzija finalnog produkta. Ova igra se trenutno nudi u pre-alpha/alpha/beta/early access fazi i osvrt je baziran na osnovu verzije igre ponuđene na igranje u trenutku pisanja recenzije. Finalni produkt se može nikako ili drastično razlikovati od onoga predstavljenog u ovom tekstu.

Vrijeme je da krenem nazad prema kolibi. Mrak pada, vidljivost je sve manja. Svjestan sam da neću poživjeti dovoljno dugo da bilo kome ispričam svoju priču ako ostanem vani. Trčim u smjeru u kojem pretpostavljam da je koliba. Šuma oko mene diše zlokobno. Vidljivost je sve manja. Najednom osjetih oštru bol u desnoj nozi. Čini se da sam nagazio na nešto… pogledam ka dolje i vidim poluraspadnuti ljudski leš. Počinje mi se mutiti ispred očiju. Gubim koordinaciju. Nastavljam trčati, na jedvite jade ulazim u kolibu i zalupih vratima za sobom. Pritisnuh osigurač, ali svjetla nema. Čuje se samo klik. Agregat je ostao bez goriva. Sjekira koju sam koristio kao zaštitu je skoro pa uništena, neće izdržati još mnogo. Mrak je u potpunosti progutao šumu i kolibu, zajedno sa mnom u njoj. Stojim u čošku, čujem srce kako lupa i kao… kao da…

… kao da je neko sa druge strane zida.

U pravu sam, nepoznato stvorenje vuče svoje teške noge. Čujem disanje i škrgutanje zuba. Čvrsto stišćem sjekiru i odlučujem da se ne mičem sa svog mjesta, jer se bojim da bi me tuđinac mogao ugledati kroz prozor. A onda zvuk apsolutne strave. Čujem kako se lomi staklo u drugoj sobi, a onda i preturanje ormara, škripanje teškog drveta po oštećenom podu. Sa jedne strane taj zvuk nije ugušio zvuk disanja sa moje druge strane. To znači…

Više ih je. I na nekoliko su metara od mene.

Ako mislite da je gore napisani dio odlomak iz neke opisima siromašne horor literature, grdno ste se prevarili jer se ipak radi o nečemu mnogo spektakularnijem, a to je osjećaj strave koji me prožimao dok sam se pokušavao snaći u gustoj šumi Sovjetskog bloka u igri preživljavanja Darkwood. Darkwood je još jedno Kickstarter čedo, autorsko djelo nezavisnog poljskog razvojnog tima Acid Wizard Studio koji je prije desetak dana svima ponudio Darkwood u Early Access verziji putem Steam platforme.

Poprilično je teško opisati Darkwood jer svakim opisom riskiraš da ćeš izostaviti nešto (ili će oni promjeniti igru dodavanjem novih opcija). U pitanju je kombinacija roguelike akcijskog RPG-ja, survival horora i avanture, igrana iz ptičje/Božje perspektive gdje se lik kreće uz pomoć WASD konfiguracije, a smjer u kojem gledaš, tj. pozicioniranje se radi uz pomoć miša. Milion puta viđeno, dakle ništa preteško za prokljuviti isprve. Darkwood je igra koja se igra u dvije faze, po danu i po noći. Za vrijeme dana, igrač pretražuje proceduralno generisanu šumu i lokacije, skuplja predmete, priča sa likovima, brani se za vrijeme povremenih susreta sa neprijateljima raznih vrsta, te otkriva tragove koji pomažu u rješavanju misterija Darkwooda. Iako je i sam dan uveliko traumatično iskustvo zahvaljujući fascinantnom audio dizajnu, suludo jezivoj atmosferi i sjajnih svjetlosnim rješenjima, pravi pakao počinje u onom trenutku kada vas vaš lik upozori da je vrijeme da se vratite u svoju kolibu, svoju bazu. Po noći, morate piti vodu iz bunara kako bi preživjeli, a nakon toga gradite barikade, pripremate oružja i molite se svemu i svačemu da zvukovi oko vas ne poprime fizički oblik.

Pored rješavanja zadataka i otkrivanja priče, igra će vam dopustiti da nadogradite svoj lik kako vrijeme odmiče i kako budete sposobniji u prikupljanju sredstava razbacanih oko vas. Crafting sistem Darkwooda je najjednostavniji i najefektniji crafting sistem koji sam dosad vidio u svijetu igara; omogućava vam brzo i kvalitetno kombiniranje predmeta, prevlačenje istih u inventory, bacanje u ruksak, odbacivanje… Posebno je to olakšano kombiniranje značajno u trenucima panike kada morate što prije sastaviti novo oružje jer veoma često jedna jedina sekunda predstavlja razliku između ponovnog početka i preživljavanja. Da, kao što možete i pretpostaviti, igra nudi permadeath opciju za sve one željne potpunog izazova, ali i opciju ponovnog uskrsnuća ukoliko umrete, uz određene penale prilikom vraćanja u svijet živih. Ipak, smatram da Darkwood dostiže punu snagu upravo u permadeath modu kada je napetost na samom vrhuncu.

Svijet Darkwooda je sulud, originalan i devijantan, krcat likovima nekonvencionalnih uloga i građe. U jednu ruku neviđen u ovakvom obliku u svijetu video-igara. Kombinacija je to slavenske mitologije, folklora, Lyncha, uz mnoge utjecaje iz svijeta video-igara, stripa, filma i knjiga. Neće biti teško prepoznati elemente tamne strane umjetnosti koje je Acid Wizard Studio vrsno razradio i ubacio u igru. Mene je recimo napetost darkwoodskih noći uveliko podsjetila na paranoju Ashleya Williamsa u “Zlim Mrtvacima II”, ali uz apsolutno odsustvo komedije.

Postoji mogućnost da dođe do određenog nesporazuma; sa jedne strane Darkwood se promoviše kao proceduralno generisana igra sa velikom mogućnošću zanimljivog ponovnog igranja, dok sa druge strane razvojni tim spominje priču i postojanje kraja igre. Radi se o tome da su određeni elementi igre kao što su mapa, neprijatelji, predmeti, ali i likovi generisani iznova na različitim lokacijama svaki put kad pokrenete novu igru, dok su elementi priče isti. No, zahvaljujući elementima pored priče, samoj priči ćete morati prilaziti na različite načine, ali uvijek sa mnogo opreza. Kako je igra trenutno u alpha fazi (alpha 1.3 je posljednja verzija, ova koju recenziram), svake sedmice se dodaju novi elementi, ispravljaju greške, a razvojni tim obećava još radnje podijeljene u epizode sa različitim krajevima. Što znači – dugo ćemo igrati Darkwood, pogotovo ako ga pod svoje uzmu modderi (iako Acid Wizard Studio na websiteu igre napominje da mod toolsi neće biti dostupni javnosti).

Za igru koja se oslanja na plašenje uz pomoć atmosfere, zvučnih i svjetlosnih efekata, te u kojoj podosta ovisimo i o refleksima i sreći, vrijedi dati do znanja svim igračima i igračicama da Darkwood nije lagana igra. Najvjerovatnije ćete ginuti i ginuti, čak i kada prođete kroz prolog koji služi kao tutorial, ali sa svakim novim igranjem bit ćete spremniji sukobiti se sa mrakom i tajnama zlokobne šume. Poenta je da ne odustanete isprve jer Darkwood slijedi određene zakone anatomije ljudskih bića – kako nemamo oči na leđima, te u stvarnosti ne možemo vidjeti šta je iza nas, tako ni u Darkwoodu ne možemo znati šta se nalazi u sjeni, no! ono što nam igra omogućava je da SLUŠAMO i da budemo na oprezu. Fantastičan koncept koji se pokazao uistinu nevjerovatnim i veoma korisnim pri gradnji atmosfere.

Što se mene tiče, Darkwood je naslov zreo za kupovinu, a Acid Wizard Studio tim zreo za podržati jer je očigledno da se radi o projektu nastalom iz ljubavi koji poštuje sve elemente dobrog horora, ALI! možda je IPAK malo prerano ukoliko nemate BAŠ PREJAKU ŽELJU da zaigrate. Zašto? Igra skoro svake sedmice dobija novi updatea, a dva od tri koja su dosad ponudili igračima su brisali spašene sesije, te morate kretati ispočetka. To je poprilično frustrirajuće ukoliko ste donekle dogurali,  a razvojni tim kaže da tome trenutno lijeka nema i ako želite da sačuvate fajlove, najbolje je da isključite apdejtovanje igre, što je po meni sasvim suludo jer svaka nova verzija donosi novitete i ispravljene greške.

Ako ne možete prijeći preko toga da bi mogli dogurati donekle da bi vas onda sistem izbrisao, možda je bolje da se strpite još neko vrijeme. No ako ne marite toliko, uletite u Darkwood; od igre od koje nisam očekivao ništa dobio sam mnogo, čak i puno više. Darkwood na perfektan način u naše živote vraća mrak i svu stravu koja se krije u njemu, čekajući da se opustimo i da zaboravimo zvukove koje smo čuli… ili nismo?

Darkwood je dostupan na Steamu po cijeni od 13,99 €. Zahvaljujem se Acid Wizard Studiosu na ustupljenom primjerku.