Brza Misao 3

2013. 

Jebem joj mater. Teško je sumirati, ali krenimo sa činjenicom da su se desile neke jako dobre stvari – izdao sam knjigu, izdao sam dva albuma sa dva benda, postao sam bolji otac, svirao sam svugdje i radio sam svašta. Bilo je zabavno. Pročitao sam mnogo sjajnih knjiga i poslušao dosta dobre muzike. Bacio sam cigarete (uspješno!), počeo sam trčati i otkrio sam čari yoge. Nisam postao smireniji, ali sam naučio cijeniti akumuliranje snage i slanje čak i one negativne ka pozitivnom cilju, gdje se ista rasprskavala i tjerala me da RADIM. Vratio sam ISK na radijske talase.

S druge strane, poslovno sam i dalje u istim govnima, novac je na golom minimumu i poprilično je teško živjeti, a ne osjetiti svakodnevno frustraciju i gadosti koje donosi preživljavanje. Nikad nisam aktivnije razmšljao o odlaksu i načinu odlaska odavde. Nerijetko sam se osjećao očajnim. Možda najveći gubici ove godine su neke osobe koje sam nepovratno odastranio iz sistema, ali postale su rak i sa rakom se ne može živjeti, ili dopuštaš da te ubije ili ga odbaciš. Donedavno sam mislio da sam te osobe izgubio – shvatio sam da su te osobe pobjegle i da ne žele biti nađene. I što bi rekao Oliver… tko sam ja da im sudim? 

2014.

Ulazim u ovu nadolazeću godinu gladan. GLADAN i BIJESAN, spreman da kidam. Počinjem pisati novu knjigu, muzički imam toliko planova da je teško nabrojati sve. Postat ću još bolji otac i partner. Uspješno ću se voditi ka komplikovanijim yoga položajima. Želim pokušati trčati jebeni maraton, pa makar ga ne dovršio. Želim proslaviti deset godina sa Motherpigom koji je ideja više nego išta.

Generalno, imam u cilju jedno – iz moda preživljavanja prijeći u mod življenja.

A ako ne uspijemo to u 2014., ima i godina nakon toga. 

Jebat ću joj majku na kraju.

Sretna Vam.