Sa dvanaest su mi govorili da ću početi sa četrnaest kad dođem u srednju školu. U četrnaestoj su mi davali granicu do sedamnaeste, osamnaeste, kad se dobro ufuram i budem završna godina srednje, pa budem izlazio stalno vani. Sa osamnaest su mi rekli da nisam još uvijek sazrio (sve psiholozi) i da ću najvjerovatnije postati zreo kad budem upoznao prijatelje na fakultetu. Teško da sam ijednog prijatelja stekao na fakultetu, na fakultetu su se čudili što nikako nisam u tom fazonu, pa ne radim to barem na dernecima. Danas imam dvadeset i sedam i više niko ne predviđa kad ću početi slušati bilo koju vrstu narodne muzike, sevdah, kafanu ili turbofolk. Jer neću.
Turbofolk je uvreda za mozak i to je vrhunac mog pisanja o toj formi proljeva. ‘Kafanski magovi’ zbog kojih se kidaju vene ala Toma Zdravković i slični nisu Black Sabbath folka, već narodnjaci obični, malo stariji i unikatniji, sređeni van doba masovne produkcije, pa ih se zato diže na pijedestal. Nema meni nikakve razlike između njega, Džinovića i Selme Bajrami (kad papci ne znaju razliku između doom, black i death metala, zašto bih se i ja trudio; da budem veći čovjek? HA-HA). Sevdah mi je nezanimljiva i iritantna forma muzičkog djela, kad čujem NTA-NTA-NTA-NTA, počnem se znojiti ko narkić usred heroinske krize. Ne, ne govorim da bi naše muzičko nasljeđe trebalo biti uništeno i/ili nesačuvano, time nek se bave zainteresirani, ali želim razbiti uvriježeno mišljenje da je sevdah genetski vezan za nas sa ovih područja, da nam je u krvi i da moramo osjetiti sladostrašće kada čujemo tu formu muzičkog izražaja. Nije. Ja osjetim samo bol u želucu kad čujem zavijanje, bez obzira bio to Božo Vrećo (pogledao sam snimak, zašto je čovjek toliko fascinantan; da nije možda – ŠOKANTAN? HA-HA) ili Safet Isović.
Ne volim narodnjake bilo koje vrste i porijekla ni u svom rock’n’rollu – raznorazni Korpiklaniji, Eluvetije, Orphaned Landovi i slično me ne interesuje. Kad dolaziš svirat za mene, ostavi tarabuk kući. Zna se šta se na bini bode u Marshall.
Zato klinci, slušajte… ne morate slušati narodnjake na dernecima da bi bili dio raje. Samo se isključite i završite sa tim. Ako vam se ne sviđa, ne sviđa vam se. Slušate rock’n’roll, hip-hop, electro? Ostanite vjerni tome što želite. AKo otkrijete narodnu i shvatite da je to to, bujrum prelaziti na šta hoćete, nije ovo propovijed, ovo je jednostavno samo upozorenje da niko ne mora da se uklapa u kalupe koji su mu ponuđeni, već da je moguće da svako od nas stvori i vlastiti kalup gdje će mu biti ugodnu. U životu postoji jako mnogo kalupa u koje će nas uklopiti sistem htjeli mi to ili ne htjeli (počnimo od identifikacionih dokumenata), najmanje što si možemo priuštiti je sloboda da slušamo šta nam se sluša jer nam se sluša, a ne zato što neko drugi smatra da bi trebali slušati.
[youtube http://www.youtube.com/watch?v=VNCURHywNbM]
