Brza misao 7: Vakcine? Jok to, idemo saljevat strave.

12122500_1146011428746962_6712035597419591536_n

U Bosni i Hercegovini je teško biti pametan, ali teže biti glup jer konkurencija je zajebana stvar.

Nije teško zaključiti koja je ciljna grupa kojoj se obraća uredništvo magazina Azra. Dovoljno je otvoriti jedan, zbog tačnije analize dva broja ovog bh. sedmičnika kojeg izdaje kuća Avaz da teme novinarske znatiželje ocijenite kao narodske. Malo džet seta, malo mode, pomalo lascivnog sadržaja; svima najdraža mahaluša vedri i oblači u svojoj sedmičnoj kolumni. Moderni smo, seks nam nije bauk. Osim kad je između pripadnika/ica istih polova.

Kad se sve zbroji i oduzme, Azra je manje interesantna literarna verzija Seksa i Grada, ali za siromašne.

I to ne bi bio nikakav problem da Azrino uredništvo klasično novinarski glupo i nepromišljeno ne dijeli ionako priglupom narodu medicinske savjete.

Na naslovnici novog broja Azre našla se izvjesna Sabina Silajdžić, profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Sasvim površnim guglanjem, otkrio sam da je Sabina Silajdžić doktorica nauka i očigledno dovoljno važna ličnost da Klix zatvori inače toksičnu komentatorsku sekciju na članku o njenoj porodici.

Nisam baš siguran zašto je Sabina izabrana da krasi naslovnicu Azre. Pitam se šta je čudno: to što je doktorica nauka i profesorica koja ima šest sinova ili što je majka šestero djece zainteresirana za obrazovanje i karijeru. Vjerujem da u glavama dosta ljudi jedno isključuje drugo. Činjenica da je ona tu kao neki unikatni eksponat dovoljno govori o broju kvalitetnih kolegija uredništva Azre, ali i tome šta narod, sekslije i gradlije Bosne i Hercegovine žele.

Problem Azrine naslovnice leži u samom naslovu. Isprintan u formi lične izjave profesorice Silajdžić, naslov u kombinaciji boldiranih slova sa uzorkom CAPS LOCK DOMINACIJE donosi vijest da sinovi Sabine Silajdžić i životnog joj partnera NISU VAKCINISANI, ne piju ANTIBIOTIKE, ne jedu ČOKOLADU i ne traže da ih ZABAVLJA.

Teško je odrediti iz kojeg ugla prići ovoj opasnoj lešini od misli i naslova, a da se ne zaraziš barem ubojitom migrenom. Perfidno upakovana u stav visokoobrazovane osobe, ova izjava (ili kontekst iste izvučen na naslovnicu) može zvučati kao set nevinih roditeljskih odluka. Međutim, roditeljske odluke nemaju imunitet od bivanja glupim, pogotovo kada se roditeljske odluke jedne osobe počinju ticati i života druge djece. Dodatna težina na tasu same izjave je naglašavanje profesorskog statusa. Sabina jeste doktorica nauka, ali treba naglasiti da, sudeći po javno dostupnom CV-ju, NEMA NIKAKVO FORMALNO MEDICINSKO OBRAZOVANJE.

Stavit ćemo sa strane činjenicu da je očigledno nekome pohvalno što Sabinini sinovi ne traže da ih ona kao roditelj zabavlja. Dobro iskonstruisan način interakcije sa djetetom, zaključit će drugi. Mišljenja sam da zabava ne mora biti samo priglupi prolazak vremena, može biti i edukativno iskustvo. Moramo uzeti u obzir da se najvjerovatnije braća zabavljaju sa braćom, pa su roditelji manje u centru pažnje.

Djeca ne jedu čokoladu? Još jedna roditeljska odluka za koju vjerujem da je krajnje teška za implementirati. Ja prvi žderem čokoladu, pa mi je zaista teško odvojiti dijete od iste. Doziranje je već stvar discipline i vjerujem da sa čokoladom nema problema sve dok dijete nema zdravstvene probleme i ima dovoljno asfalta pod nogama na igralištu.

Problematično je zapravo naglašavanje odluka nevakcinisanja i neuzimanja antibiotika. Čisto sumnjam da ovih šest dječaka nikad nije uzelo antibiotik u svom životu jer, čak i najveći teoretičari zavjere znaju, antibiotici su prisutni i u prirodi. Vjerovat ćemo da u antibiotike iz skupine nepoželjnih u domaćinstvu Silajdžića spadaju oni hemijski čiji su kreatori farmacija i medicina, jednom rječju nauka. Znate, ona grana ljudske djelatnosti koja svaki dan spašava stotine hiljada života.

Svaki savjestan doktor će kao posljednju opciju pripisati uzimanje antibiotika. Kada se tako nešto desi, neuzimanje istih, samostalno prekidanje i nastavljanje liječenja ili bilo kakvo odstupanje od uputa može dovesti do velikih problema. Vaši doktori, oni privatni i državni, dužni su vam po zakonu medicine, novca i savjesti odgovoriti na sva pitanja vezana za antibiotike. Poenta je u postavljanju pitanja, što je kod nas često neodigrani čin. Nemoj gnjavit, nemoj ispast glup, nemoj pametovat. Kako u tramvaju, tako i u ordinaciji, vlastitim domovima i ordinacijama.

Ukoliko vam se ne sviđa način na koji jedan doktor objašnjava, imate potpuno pravo da zatražite mišljenje druge stručne osobe, uzimajući u obzir vremenski okvir za raspitivanje –  ugroženo je zdravlje maloljetne osobe. Prirodne antibiotike treba unositi u organizam preventivno, uz zdrav pristup vlastitom tijelu i odgovarajući stepen higijene. Time do upotrebe onih hemijskih antibiotika nikad ne mora ni doći, a kada dođe, postavite pitanje – doktoru. Ne Googleu. Ne vašoj komšinici. Ne Facebook populaciji koja će odgovoriti na isto između dva seta lajkanja slika mačaka i motivacijskih postera sa Ekskluzive.

A šta reći i koju posluku porati i hu iz ju kada pročitamo kako su Sabina (i njen partner) odlučili nevakcinisati svoju djecu? Počnimo ispočetka. Imao sam veoma sličnu dilemu kada mi se kćerka rodila, ali sam sa njenom mamom odlučio ne raspitivati se kod lokalaca već smo sa djetetom odfurali u Kumrovec i sjeli. Taj dan smo bili najvjerovatnije najdosadniji roditelji jer smo pedijatricu upeglali da nam od A do Ž objasni šta je vakcina, za šta se daje, koje su nuspojave, kako reagirati, kada doći opet. Pored toga, lično sam pročitao hejbet članaka na RELEVANTNIM NAUČNIM stranicama, istraživanja i polemika. Finalna linija odluke bio sam ja sam sebi – vakcinisan sam i nikad nisam imao nikakve zdravstvene probleme u životu.

Ono što bih ja kao osoba volio znati je šta je tačno roditelje Silajdžić natjeralo da odluče ne vakcinisati svoju djecu.
Koji izvori informacija stoje iza njihove odluke?
Koji medicinski radnici u Bosni i Hercegovini i gradu Sarajevu u kojem žive su im rekli: “Ne, ja zaista kao medicinski radnik mislim da vi ne bi trebali vakcinisati svoju djecu.”?
Da li su kao roditelji svjesni svoje nesvjesti i neinformisanosti po pitanju vakcinacije? Da li mogu rezonovati kakvu propagandu lansiraju uz pomoć Azre ionako priglupom narodu ovakvim izjavama?
Da li Sabina kao majka zaista ne osjeća težinu svojih izjava iznesenih u časopisu koji za sebe kaže da je – najčitaniji ženski magazin u BiH i magazin za cijelu porodicu?

I ono najvažnije…

Da li su Silajdžići, ti visokoobrazovani ljudi iz Bosne i Hercegovine svjesni da su im djeca, razdjeljena u više generacija, da budu živa i zdrava i ni hunjavicu ne osjete, moguća hodajuća opasnost i  eventualna prijetnja drugoj djeci? Jesu li svjesni da se zbog nevakcinisanja djece u 2015. godini širom svijeta pojavljuju bolesti koje su bile kontrolisane ili skoro pa istrijebljene?

Pošto vjerujem da mi se Sabina i Denis Silajdžić nikad neće javiti u inbox sa odgovorima na ova pitanja, možda da donekle predstavimo konstrukt njihovih životnih stavova koristeći njihove izjave kopirane u potpunosti sa gore navedenog članka Klixa.

Silajdžići duboko vjeruju da su njihova djeca na svijet došla Božijom voljom i milošću.

Novinaru Anadolije su kazali da nikada nisu “odlučili” da imaju petero djece, nego da je sve stvar sudbine.

Denisu su nejasni ljudi koji nisu za rađanje djece.

Dragi Silajdžići, sasvim je u redu da vjerujete u Boga i sudbinu. Da vjerujete u određenje. Niko vam to ne brani. Isto tako bilo bi zaista lijepo da povjerujete u to da je od 2007. do 2015. u svijetu bilo više od 9000 smrtnih slučajeva koji su se mogli spriječiti da su osobe vakcinisane (jedan od čitatelja mi je na e-mail prije nekoliko sati poslao podatak Svjetske zdravstvene organizacije koji kaže da je broj puno veći nego ovaj naveden ovdje. Njegovu informaciju sa tim istim brojem nisam mogao provjeriti, ali pronašao sam grozomorne podatke o broju djece zaražene ospicama koja su nažalost preminula – hvala na javljanju!). Da nijedan slučaj autizma u svijetu nije direktno, naučnom metodom povezan sa vakcinisanjem. Da uzmete u obzir da na svakoj vakcini piše sastav vakcine. Da postoje obučeni medicinski radnici koji vam mogu odgovoriti na pitanja. Da rizikujete živote svoje djece i vlastitu sreću položenu na temelje njihovih života time što se niste informisali jer da jeste, ne bi bulaznili gluposti. Teško, najteže je pobijediti vlastiti ego, vlastita uvjerenja često zasnovana na ama baš ničemu i rekla-kazala šablonima.

Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini nažalost ne može djelovati kazneno. U zemlji gdje se djeca vode na saljevanje strave, a ne logopedu, kćerke nazivaju sinovima i ljudi vjeruju da su telekomunikacijske antene sateliti za daljinsku regulaciju vremenskih neprilika, uredništvo magazina Azra je na svoju naslovnicu stavilo medicinski neobrazovanu, naučno nepotkovanu profesoricu sa ekonomije koja se ne libi dati mišljenje o naučnoj/medicinskoj temi i čiji ego i posvemašnja površnost rade na frekvenciji gdje i sigurnost vlastite i tuđe djece pada u drugi plan.

Jeb’o me svak, odoh sad zaklat pola čokolade koliko sam se iznervirao.