Pikselizacija: GREY GOO

Grey_Goo_Logo_Color

Kao da već i sami svojim ponašanjem nismo doveli ljudsku rasu na sami rub egzistencije, maštoviti među nama vole smišljati nove scenarije ljudskog uništenja. Jedan od tih je takozvani gray goo (grey goo), po kojem svijet završava prožderan od strane nekontrolisanih robota koji se samorepliciraju, a produkt su molekularne nanotehnologije. Drugim riječima, u pitanju je tehnološki Blob koji ždere sve pred sobom.

Naziv je to i novog RTS naslova koji mi je prozujao poprilično nisko, ispod radara. Tek nakon odgledanog fantastičnog trailera, ja sam saznao za ovaj naslov. Trailer je učinio svoje, želja za istraživanjem dalekih svijetova, konstrukcijom i destrukcijom porasla je naglo i formirala jato leptirića u mom želucu.

Za sami početak vrijedi napomenuti da razvojni tim Petroglyph Games nije novo ime na sceni, barem ne što se tiče iskustva uposlenika; neke of faca iza Grey Gooa radili su na Command & Conquer serijalu i Duneu II. C&C serijal je po mom mišljenju jedna od najsupješnijih RTS franšiza koja je, barem u svojim počecima, bila sasvim drugi par čarapa od današnjeg paničnog klikanja i organizacije jedinica koje su Starcraft pretvorile u bojno polje manijaka žednih krvi i e-sport nagrada. U jednu ruku, to je i uništilo cijeli RTS žanr, ali to je, opet, posebna priča.

GreyGoo_Landscape

Grey Goo je posebna i predivna storija. Osnovna mehanika ovog SF naslova je staroškolski menadžment jedinica, gradnja baza, sporija igra bazirana na taktici, korištenje resursa (jednina) i pravilno odmjeravanje jedinica napada i odbrane. Što će ti, drugim riječima, značiti – zaboravite na rush, mrsku taktiku iznenadnog napada, brzog rata koji igru najčešće završava u roku pet minuta, a koji se bazira na formulama i matematičkim proračunima. Naravno, moguće je tako postupiti i u Grey Goou, ali je također moguće i da će vas upravo RTS blitzkrieg ostaviti bez pobjede. U odmjerenosti i taktici je snaga, što je evidentno na primjeru Grey Gooa koji strategiju vraća u devedesete i čini je opet pristupačnom apsolutnim početnicima kojima mjesta na mapama Starcraft svijeta već odavno nema.

Singleplayer kampanja je mudro posložena i predivno ispričana – uz fantastične CG sekvence prije i poslije misija koje kvalitetom odskaču od najmanje 95% materijala tog tipa u industriji danas, kampanja zapravo služi kao uvod i upoznavanje sa tri različite strane kojima možete upravljati u igri. Svaku od tri strane ćete voditi kroz pet misija koje će vas upoznati sa osnovnim načinom funkcionisanja jedinica. Kampanja donosi bitke jedan na jedan, dok skirmish mod, ali i multiplayer segment dopuštaju borbe do četiri igrača, svi protiv svih ili u timovima. Modovi borbe određivat će da li morate uništiti samo bazu, većinu zgrada ili se igra nastavlja sve do potpunog uništenja svake jedinice i zgrade na terenu. Partije traju oko pola sata, no ako ste picajzla kao ja koja uživa u građenju, neke misije ćete i nesavjesno rastegnuti na četrdeset minuta, pa čak i sat vremena.

GreyGoo_BetaEpicVSHumans

Grey Goo nam predstavlja dvije humanoidne strane – Beta su vanzemaljska rasa koja u mnogo čemu anatomijom podsjeća na ljude (izuzev viška ruku i vilice koji izgleda kao kombinacija vilica Woodyija Harrelsona, Bayove nindža kornjače i dabra). Vojska Bete je možda i više ljudska od samih Ljudi – izgledaju industrijski, imaju pješadiju, oklopnjake, tenkove i sličan arsenal koji donekle podsjeća na umjetnički prikaz ljudskih vojski u dalekoj budućnosti.

Ljudi su tehnološki napredni i sofisticirani borbeni elitisti koji ne gaze po blatu, već se vozikaju u svojim lebdećim spravicama. Mislim da je ovo prvi put da je u strategijama ljudska rasa predstavljena sa svim jedinicama u obliku vozila. Čak je i specijalna jedinica Alpha vozilo, iako izgleda (donekle) kao ljudsko biće. Kad već spominjem specijalne jedinice, one se u igri zovu epske jedinice i pojavljuju se u kasnijem stadiju borbe, te predstavljaju vrhunac arsenala svake strane.

Goo je najzanimljiva i najčudnija strana u ovoj igri, definitivno unikatna za svijet RTS-a. Ova nanotehnološka sluz se procesom koji podsjeća na mitozu ćelija udvostručuje i kreira nove instance koje onda mogu poprimati konkretne napadačke oblike. Mother Goo iliti Majka Sluz (zadržavam prava na ovaj prijevod!) je osnovna jedinica koja se kreće, te time zapravo ova strana nema permanentnu bazu, već se može premještati sa mjesta na mjesto, pa čak i napadati. Konkretno je i najteža strana koju možete voditi u igri jer zahtjeva zaseban mikromenadžment svake jedinice što zna biti posebno naporno, ali i zanimljivo.

Bete i Ljudi su poprilično slični sa nekoliko osnovnih razlika koje se tiču kreiranja baza i kretanja. To je možda i najslabija strana kreacije ove igre jer ćete u 90% slučajeva koristeći Bete ili Ljude voditi rat na jedan te isti način, štiteći slabe tačke koje su različite kod jednih ili drugih. Zanimljivost vezana za svijet Grey Gooa je i činjenica da u igri postoji samo jedna vrsta resursa. Katalizator (Catalyst) je tečna energija koju Bete i Ljudi crpe pomoću rafinerija dok se Majka Sluz namjesti na izvor, crpi resurs i to joj daje snagu za reprodukciju. Samim tim, menadžment resursa i gradnje su olakšani, ali i zahtjevniji u jednu ruku. Ako ste u plusu, znači da crpite više nego što trošite, ako ste u minusu, znači da trošite više no što crpite. Jednostavna računica vam daje ideje kako i gdje dalje.

U balansu je ljepota. Moguće da je to izrekao neki mudrac, ali i ako nije, može se napisati upravo ovdje. Snaga Grey Gooa ogleda se u odlično balansiranim timovima, što dopušta korištenje različitih taktika, ali ne zakida nijednu stranu. To najviše znači u multiplayer okršajima jer nas ovo vraća na nivo igara kakve su recimo Quake III Arena – vi možete imati svoju taktiku, ali svi ste jednaki u areni smrti. Fantastično.

Vrijedi spomenuti i poprilično dobar AI. Čak i na najlakšoj težini igra ne pušta, već vas svojim potezima uči strategiji, što je predivna stvar jer vas priprema za buduće online okršaje ili teže nivoe u kampanji.

Grafički, radi se o naslovu prilagođenom zahtjevima današnjeg tržišta. Mogu reći da sam poželio i malo maštovitije modele i inovativniji pristup kreaciji rasa. Međutim, jasno je da se u svijetu kojim vladaju novac i poprilična količina neukusa ne može baš izmišljati topla voda kada se pokušavaš prodati, pogotovo kada ti igra baš i nije po ukusu današnjih igrača (nije hiperaktivno lansiranje i klikanje do trenutka otkazivanja ili miša ili ruku). Ono najvažnije je činjenica da, koliko god stil Grey Gooa možda bio nemaštovit, ni u jednom trenutku ništa ne izgleda jeftino.

Zvuk je više-manje standardno dobro fijukanje lasera i eksplozija granata, no za muziku je odgovoran maestro Frank Klepacki, autor muzike za igre kakve su The Lion King, Nox i Command and Conquer serijal. Radi se o eksplozivnom, emocijama i elementima klasične muzike nabijenom soundtracku u kojem se sukobljavaju elementi analogije i digitale, a sama muzika nevjerovatno diže atmosferu u igri u ključnim trenucima.

GreyGoo_HumanEpic_2

Treba da se razumije da Grey Goo nije naslov za svakoga. U pitanju je igra koja na osebujan način poštuje i djeluje prema pravilima i mehanici stare škole strategija koja se nalazi negdje na pola puta između strategije na poteze i napadačke igre – vaše akcije zavisit će od vaše sposobnosti da eliminišete neprijatelje, ali još više od toga da uspješno održite bazu, odbranu i iskoristite resurse. Zaboravite na frenetično tipkanje i rush jer toga ovdje nema. Jasno je da sa cijenom u trenutku pisanja ovog teksta (46 eura) igra neće biti suviše privlačna igračima na našim prostorima, ali ukoliko cijena počne padati, gledajte da se obradujete ovim naslovom (ili čekajte rođendan). Radi se o ispoliranom, detaljno dizajniranom i zabavnom iskustvu koje napokon vraća strategiju u RTS.

Grey Goo je dostupan na Steamu. Zahvaljujem se Petroglyph Gamesu na ustupljenom primjerku.