Na današnji dan prije pet godina ubijen je Radio 202. Bio sam jedan od tri posljednja glasa u eteru prije pet godina.
Ne boli me kao što me boljelo ranijih godina. Logično je – vrijeme liječi sve ožiljke, to je istina kojoj je upravo ono dalo krila. Kroz maglu zaborava sjećam se bijesa, čemera i jada, sjećam se očaja i nemoći, sjećam se trenutaka kada sam se pitao šta sam još mogao uraditi. Sjećam se neprospavanih noći i one posljednje u prostorijama Montaže 1, nevjerice na licu naših kolega.
Danas i u godinama koje dolaze imam samo nadu.
Nadam se da je uprava RTVFBiH sretna i zadovoljna svojom odlukom. Nadam se da su uspjeli uštediti tu nevjerovatnu količinu novca koja je bila potrebna da se vodi radijska stanica sa četiri uposlenika i nekoliko saradnika sa neredovnim honorarima. Nadam se da su gašenjem 202-jke napokon vraćeni svi silni dugovi koje je ta kuća imala prema svima sa kojima je ikad došla u kontakt.
Nadam se da su sretni, sve one bivše kolege i kolegice koje su se morale povući jer je iskustvo borbe za 202 bilo traumatično. Nadam se da su kolege i kolegice koj su nam radile iza leđa, najčešće iskalkulisanom šutnjom, zadovoljne i da ih je život nagradio ukusnim plodovima njihove šutnje. Sehare zlata za podanike.
Nadam se i da oni što uvjeravaše kratak period da će duh 202-jke živjeti na frekvencijama Radija Federacije sada uživaju u duhu. Ko zna, možda duh i živi. Duša sigurno neće.
Nadam se da su dorati na grbači ko zna koje vlade sretni što su uspjeli iskopati zakon kojim nisu uradili ništa produktivno osim ako pod produktivnim smatrate apsolutnu i nepovratnu destrukciju jedinog radijskog medija koji ni u jednom trenutku nije spao pod okove cenzure i papanluka, već je ostao vjeran idejama promišljanja, načela da je svako dobrodošao sve dok želi donijeti nešto dobro.
Nadam se da su sretni i građani/ke Sarajeva koji nas baš i nisu podržavali jer to nije bila stara 202-jka, dobra stara 202-jka, onaj gradski radio, valjda onaj o kojem građanin Dino Merlin pjeva u jednom od tuđih hitova. Zaista se izvinjavam što vam nismo vrijeđali inteligenciju čitajući vremensku prognozu ujutro, kalkulisano smo išli na izbjegavanje te informacije vjerujući da imate prozore kroz koje možete pogledati.
Nisam sarkastičan. Nisam ciničan. Nisam ozlojađen. Prekasno je za to. Štaviše, sretan sam na određeni uvrnuti način jer me ovaj datum naučio da utopija, i ako postoji, postoji kratko.
Ja ću svom djetetu moći ispričati ideju 202-jke. Evidentno je da ovi čijoj se sreći nadam neće imati ništa.