Igrao sam: EVERYTHING

Imam taj običaj da u umjetnosti tražim primjere nastale na osnovu mojih trenutnih interesovanja. Imam oko i želudac za takve trenutke. Kada u seriji ugledam poster grupe koju sam slušao ili slušam kako visi na zidu sobe jednog od likova, zatreperim. Kada vidim majicu sa poznatim dizajnom, osjetim se na neki drugačiji, skoro pa tajni način povezan sa određenim umjetničkim djelom ili barem jednim njegovim dijelom. Mislio sam da se svi tako osjećaju; istražujući, uvidio sam da baš i nije tako. Neki ljudi jednostavno prihvate pojavljivanje nečega na ekranu, bez da osjete povezanost.

Zainteresiravši se za filozofske aspekte budizma, kao i praktičnu primjenu tih aspekata u svrhu poboljšanja kvalitete vlastitog života, bilo je i za očekivati da ću tražiti umjetnička djela koja su nastala na osnovu istih ideja, kao i ljude koji donekle sežu u neke ranije sfere mog interesovanja kakve su muzika, filmovi i stripovi.

Everything je drugi igraći naslov u režiji irskog umjetnika Davida OReillyija. Ukoliko niste upoznati sa njegovom prvom igrom Mountain u kojoj ste imali priliku da budete planina, i to ne u prenesenom značenju, sigurno bi mogli znati neke od drugih stvari na kojima je OReilly radio – od serijala Adventure Time i South Park, pa do Oskarom nagrađenog filma Her u režiji Spikea Jonzea. David OReilly je dizajnirao sve animacije za taj film.

Everything donekle nastavlja ideju naslova Mountain, ali na puno većem i višem nivou. U pitanju je narativna istraživačka igra koja vam dopušta da budete sve. Vi ste univerzum, njegova ukupnost, ali najčešće izražena kroz jedan ili više dijelova istog.

Igru sam započeo u čudnovatoj preriji kao neka vrsta koze. Nakon što sam otkrio da low poly modele (koji su i više nego odgovarajući i pristaju naslovu savršeno) prati isto tako jednostavna animacija (npr. životinje se kotrljaju, a ne hodaju), igra me obavijestila da imam i specijalnu mogućnost komunikacije sa živim i neživim objektima oko sebe. Prišao sam drvetu koje je raslo i pustio glas. Drvo je odgovorilo. Prišao sam kamenu koji je stajao u blizini. Zameketao sam. Kamen se okrenuo ka meni i pustio zvuk. Prišao sam kornjači. Glasao sam se. Kornjača je uzvratila svojim vlastitim oglašavanjem. Uskoro sam otkrio da mogu promijeniti tijelo i postati kornjača, ptica, drvo i riba. Nisam bio ograničen samo na živi svijet. Jednostavnim ‘iskakanjem’ iz tijela u tijelo, mogao sam postati sve, a jedino ograničenje predstavljala je činjenica da li sam otkrio nešto što želim biti ili ne. Everything mi je dopustila da uistinu budem sve: kamen, žeton, bager, stambena zgrada, bakterija, vlat trave, dlaka sa glave… Nisam bio ograničen samo na zemlju, već na različite planete i nebeska tijela, neka stvarna, neka izmišljena. Znate li da vrijeme brže prolazi kada ga posmatrate kao kontinent na kojem vlada vječni led?

Da li se svi ovi živi i neživi objekti ponašaju drugačije ili pružaju igračima neku drugačiju mehaniku igre? Ne. Svi vam omogućavaju tri funkcije: glasanje, kretanje i plesanje sa drugim bićima. Ali Everything se i ne treba igrati zbog različitih mehanika ili ciljeva koji se trebaju postići. Ako baš ciljate da postignete nešto, možete se dati u višesatno istraživanje različitih svijetova; na stotine različitih predmeta i živih bića se kriju na sve strane. Kada ih otkrijete, u enciklopediji možete vidjeti kojoj kategoriji pripadaju, te saznati nešto više o istima.

Everything se igra da bi se istražile drugačije perspektive. Ovo je interaktivni eksperiment koji vam dopušta da istražujete horizontalno, u ravni na kojoj se nalazite, ali i vertikalno, da idete dolje ili gore; možete biti sve, od galaksije, pa do elektrona određenog elementa. Dizanjem ka gore ili spuštanjem ka dolje mijenja se vaša perspektiva i uskoro otkrivate kako stvari nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled. Biti bubašvaba nije isto kao biti zebra. Bubašvaba nema perspektivu zebre niti zebra ima perspektivu bubašvabe, ipak obje životinje koegzistiraju u sistemu u kojem ne mogu jedna bez druge, ma kako se udaljene činile jedna od druge.

Perspektiva se dodatno mijenja otkrivanjem audio zapisa u vlasništvu Alan Watts Projecta koji vodi njegov sin Mark Watts. Za vas koji ne znate, Alan Watts je bio britanski filozof, govornik i pisac, jedna od najzaslužnijih osoba za upoznavanje Zapada sa filozofijom Istoka. Iako je Watts u više navrata izjavljivao da nije zen budista i da ne prodaje ništa, njegovo djelo se skoro pa stopostotno slaže sa filozofijom budizma i nevjerovatno odgovara samom štihu igre, produbljujući ideju na nevjerovatan način. Watts nije bio ni ozbiljan ni duhovit; bio je i ozbiljan i duhovit istovremeno, pa je takva i igra koje je dio. Everything se urušava sam u sebe, izbija na sve strane i ne shvata se nimalo ozbiljno usred smrtne ozbiljnosti kojom vam se pokušava pojasniti filozofija naslova. Na isti način, u zen budističkim okvirima Everything i jeste i nije igra, odnosno Everything je ono što vi od naslova napravite: audiovizuelni eksperiment, narativno putovanje, interaktivni budistički priručnik, dosadni digitalni produkt. Do te mjere ide odstupanje Everythinga od standarda da ukoliko prestanete igrati, a ne pauzirate naslov, igra će nastaviti igrati bez vas, istražujući dalje, komunicirajući i transformišući vas iz jednog u drugi oblik. Ovaj dio igre može biti u potpunosti ugašen ili podešen prema vašim vlastitim potrebama.

Kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji indie naslov 2017. godine dosad, Everything intrigira na različite načine, čineći naš um otvorenim za nova shvatanja i ideje. Da li sam ja igrao Everything ili je Everything igrao mene, nikad neću saznati.

Everything sam igrao na Steamu. Zahvaljujem se Fortyseven Communications na ustupljenom primjerku.

Comments are closed.